Pod vodstvom duhovnog asistenta fra Svetozara Kraljevića i bogoslova fra Antonia Petrica, petnaestak članova našeg bratstva i nekih članova njihovih obitelji, posjetilo je nacionalno svetište Majke Božje Bistričke i G. Stubicu. U prijepodnevnim satima došli smo u M. Bistricu, gdje je u kapeli sv. Petra (tik uz Bazliku) fra S. Kraljević imao nagovor. U kapeli sv. Petra, izgrađenoj 1940. većina nas je bila prvi put. Zidovi kapele obiluju zavjetnim darovima, uglavnom slikama, a cijela kapela odiše velikim mirim. U ovoj kapeli  fra Svetozar Kraljević je slavio sv. Misu.

Zatim smo obišli unutrašnjost bazilike, kojoj je naslov Manje Bazilike udijelio papa Pio XI 1923. godine,  a poslije se družili uz zajednički bratski obrok na klupama uz Križni put. Prve četiri postaje ovog križnog puta u Mariji Bistrici postavljene su 1943. godine, a njegovo uređenje zamislili su tadašnji nadbiskup Antun Bauer i bl. Alojzije Stepinac.

Potom smo se uputili prema Gornjoj Stubici. Pred crkvom sv. Jurja dočekao nas je župnik, vlč. Nikola Jurković, koji nas uveo u crkvu i ispričao nam nešto o njenoj povijesti i samoj župi. Crkva na ovom mjestu spominje se još 1209. godine. Tijekom narednih stoljeća proširivana je, a obnavlja se od 1985. godine. Zadnja obnova ove crkve bila je nedavno, nakon zagrebačkog potresa 22.3.2020., u kojem je dio stubičkog kraja stradao (osobito naselja na padinama Medvednice). Osim župne crkve, u ovom kraju nalazi se i 13 kapela. Za razliku od prve polovice 20.st., trenutno nema tendencije iseljavanja ljudi iz stubičkog kraja izvan Hrvatske, a zanimljivo je da dio stanovnika radi u zagrebačkom Holdingu. Župa broji oko 4500 vjernika. Župljani ove crkve rado služe u darivanju i volontiranju, a dio novca za obnovu unutrašnjosti crkve nakon potresa potekao je i od njih. Župa ima i određeni broj obitelji s brojnijom djecom, što je lijepo i poticajno u današnjim vremenima. Zagrebačka nadbiskupija darovala je zemljište za izgradnju dječjeg vrtića, kako bi se ljude ohrabrilo u njihovom obiteljskom životu i dodatno potaknulo na otvorenost životu.

Nakon susreta sa župnikom, obišli smo Gupčevu lipu i spomen – područje Rudolf Perešin. Ovaj park dobio je ime po heroju Domovinskog rata, rođenog u okolici G. Stubice, koji je migom – 21 ondašnje JNA preletio u Austriju (Klagenfurt) 1991. godine odbivši pucati po svome narodu. Park je otvoren 2004. godine i u njemu se nalazi pilotova statua i konzervirani MIG-21. Svake godine se održava letačka manifestacija u čast pilotu pod nazivom „Susreti za Rudija“ , koji je izgubio život 1995. u akciji Bljesak.

U ranijim popodnevnim satima obišli smo Muzej seljačkih buna. Ovaj muzej smješten je u baroknom dvorcu obitelji Oršić iz 18. st., a otvoren je 1973. godine povodom obilježavanja 400 godina velike seljačke bune. Zastali smo i kod velikog spomenika Seljačkoj buni i Matiji Gupcu, radu kipara Antuna Augustinčića i suradnika. Nakon toga uputili smo se u smjeru Zagreba.

s. Višnja

U subotu, 14. prosinca, mjesno bratstvo OFS-a u Dubravi imalo je svoju adventsku duhovnu obnovu. Ovoga puta se održala u Olimju, u susjednoj Sloveniji.

Olimje je mjesto s oko 250 stanovnika, poznato po nekadašnjem pavlinskom samostanu u kojemu sada žive i djeluju franjevci konventualci, s osobitom zadaćom pastorala hodočasnika i turista koji dolaze u taj kraj. Osobito je poznato po jednoj od najstarijih ljekarni u Europi koju su nekada ovdje imali pavlini. I danas se tu proizvode različiti biljni pripravci, a braća njeguju i botanički vrt s oko 250 ljekovitih biljaka.

Uz petnaestak članova bratstva, sudjelovao je i duhovni asistent fra Svetozar Kraljević te bogoslovi fra Ivan Slišković i fra Fran Ćorić. Budući da je bila liturgija kvatri, s posebnim naglaskom na zahvalnost, fra Svetozar je u svetoj misi osobito progovorio o toj ljudskoj dimenziji koju ne živimo dovoljno u našim životima. U Evanđelju se spominje kako se od deset ozdravljenih gubavaca samo jedan vratio kako bi zahvalio na ozdravljenju i zapravo je samo taj potpuno ozdravio. U jednome danu, na jedan datum, može se naći puno razloga za zahvalnost.

Nakon svete mise i bratskoga susreta oko stola, fra Jožef, fratar iz samostana, poveo je članove bratstva u obilazak i upoznao ih s poviješću samoga mjesta, samostana i crkve. Osobito je zanimljiva povezanost samostana s mjestima gdje su boravili hrvatski pavlini, Lepoglavom i Remetama, u kojima je svoj umjetnički trag, jednako kao i u Olimju, ostavio Ivan Ranger.

Dan je zaokružen posjetom manufakturi čokolade u neposrednoj blizini samostana i izletištu na kojemu se mogu susresti i divlje životinje.

Bila je ovo prilika da se zastane, susretne s Gospodinom u Njegovoj prirodi i ljepoti svega što je čovjek stvorio na tome mjestu, za bratski susret i za zahvalnost na svemu dobru darovanu u ovome danu.

priredila: s. Danijela

Fotografije možete pogledati ovdje.

I ove godine naše bratstvo je hodočastilo u Asiz. Krenuli smo u petak 26.04. u 22 sata sa parkinga kod crkve u Dubravi. Ove godine naš duhovni asistent fra Svetozar Kraljević je bio na izbornom kapitulu hercegovačke provincije u Mostaru, pa je sa nama išao svećenik fra Serđo Ćavar i bogoslovi fra Zlatko Ćorić te fra Fran Ćorić. U Asizu nam se za vikend pridružio i fra Antonio Primorac, koji je prošle godine bio sa nama u Asizu, a sada je na studiju u Rimu. Putovali smo cijelu noć i stigli u Asiz iza 10 sati ujutro. Imali smo dogovoreno sv. misu u crkvi sv. Damjana, tako da smo samo iskrcali stvari u hotelu i krenuli ka crkvi sv. Damjana. Slavili smo sv. misu i razgledali svetište. Nakon toga smo posjetili crkvu sv. Rufima, sv. Franje kao i Franjinu rodnu kuću. Večerali smo u hotelu, a nakon toga krenuli ka Porcijunkuli, gdje smo molili krunicu i sudjelovali u procesiji s Gospinim kipom i sa svijećama.

Drugi dan hodočašća, nedjelja, slavili smo sv. misu u Porcijunkuli, u pokrajnjoj kapeli. Nakon toga smo razgledali svetište. Iza ručka se hodočastilo u samotište Carceri mjesto gdje se Franjo povlačio na molitvu. Navečer poslije večere smo imali klanjanje u kapeli u hotelu gdje smo smješteni.

Treći dan hodočašća, ponedjeljak, uputili smo se u Greccio, mjesto gdje je sv. Franjo napravio prve žive jaslice. Tu smo slavili sv. misu (božićnu) i kasnije se počastili „božićnim“ kolačima koje su hodočasnice ponijele iz Zagreba. Iza toga smo se uputili u Fonte Colombo, mjesto gdje je nastalo Prvo nepotvrđeno pravilo. Tu je sv. Franjo imao i neuspjelu operaciju očiju. Zanimljivo je bilo razgledati sva ta mjesta gdje je sv. Franjo boravio. Tu smo imali i ručak „iz torbe“. Iza tog smo se uputili sv. Riti u Casciu. Razgledali smo svetište i kratko se pomolili. Vratili smo se u Asiz na večeru.

Četvrti dan hodočašća, utorak, 30. travnja slavili smo sv. misu u jutro u Kapeli mira u bazilici sv. Franje. Nakon toga smo imali molitvu na grobu sv .Franje. Tu smo susreli i hodočasnike iz Hercegovine sa Širokog Brijega i Kočerina. Nakon toga se išlo u crkvu sv. Klare. Poslije ručka smo imali slobodno.

Peti dan u srijedu, 1. svibnja uputili smo se na La Vernu, mjesto gdje je sv. Franjo primio stigme. Misu smo slavili u kapeli sv. Lorenca. Nakon toga je bilo razgledanje svetišta, ručak „iz torbe“ i iza 14:30 sati krenuli smo za Zagreb. Stigli smo u Zagreb u četvrtak, 2.svibnja u jutro u 2:30 sati.

Hvala Bogu, sv. Franji i sv. Klari na ovom hodočašću.

Mir i dobro!

Dragica Laštro

Fotografije možete pogledati ovdje.