Hodočašća Bratstva

Održano Područno hodočašće OFS-a i Frame u Čuntić i Goru

priredila: s. Danijela

U subotu, 27. svibnja, održano je hodočašće OFS-a i Frame Zagrebačkoga područnog bratstva u Čuntić i Goru, pod geslom „S Marijom upoznajmo svoje područje – produbimo svoje zajedništvo!“ Hodočašće u jedno marijansko svetište koje se nalazi na području na kojemu se prostire Zagrebačko područno bratstvo, ovoga puta u Sisačkoj biskupiji, redovito organizira Područno vijeće.

Program hodočašća je započeo dolaskom i okupljanjem u biskupijskom marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori ujutro oko devet sati. Župa Gora se, inače, prvi put u dokumentima spominje 1201. godine, a tada je pripadala Zagrebačkoj biskupiji. U 14. stoljeću su u njoj bile izgrađene četiri crkve. U tadašnjemu civilnom životu Gora je bila sjedište velike starohrvatske županije Gora. Crkva u kojoj su se okupili hodočasnici posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a, nakon što je na početku otpjevano nekoliko marijanskih pjesama, sve je pozdravio područni ministar br. Zdenko Viljevac i područni duhovni asistent fra Zvonimir Brusač. Fra Zvonimir je potom predmolio molitvu franjevačke krunice. Nakon molitve i završne pjesme, hodočasnici su se uputili prema Hrvatskom Čuntiću, čije je mjesno bratstvo, zajedno s duhovnim asistentom fra Petrom Žagarom, bilo domaćin drugoga dijela hodočašća. Čuntić se, inače, prvi put spominje 1211. kada je pripadao cistercitima, a franjevci su u to mjesto došli 1695. O tomu je više govorio fra Petar u pozdrav, a prije misnoga slavlja okupljene je pozdravio i ministar mjesnoga bratstva Čuntić br. Marijan Vujnović. Misno slavlje je započelo u 11.30 i predvodio ga je područni duhovni asistent fra Tomislav Glavnik, uz koncelebraciju desetak svećenika, a glazbeno su ga animirali članovi Frame. U svojoj propovijedi je fra Tomislav govorio o smislu hodočašća. Za svako hodočašće je potrebno ostaviti svoj dom, kako bi se provelo vrijeme s Gospodinom u molitvi, i jedni s drugima. Iako se možda ostave vlastit brige, njih se sjećamo u molitvi. Ali, Isus govori: idite. Ide pred vama u Galileju, ondje ćete ga vidjeti (usp. Mk 16, 7). To je mjesto gdje su se učenici prvi puta susreli s Gospodinom. Tako i svakomu od nas govori: idite, naći ćete me u svomu svakodnevnomu životu, tamo vas čekam.

Nakon euharistijskoga slavlja, bio je nastup KUD-a Čuntićanka koji njeguje izvornu tradicijsku baštinu svoga kraja. Uslijedio je ručak koji su pripremili članovi bratstva OFS-a Čuntić, a poslijepodnevni dio programa započeo je predstavljanjem Frame. Potom je s. M. Hedviga od Predragocjene Krvi Kristove predstavila klarise i zajednicu sestara koja živi u Mikulićima. Potom su se predstavila i sva mjesna bratstva koja su sudjelovala na hodočašću. Poslijepodne je u Čuntić stigao i sisački biskup mons. Vlado Košić, br. Kvirin, član mjesnoga bratstva Čuntić. On je pozdravio sve prisutne i obratio se s nekoliko riječi te predvodio Večernju molitvu na kraju programa hodočašća.

Na hodočašću je sudjelovalo oko 400 članova OFS-a i Frame iz 28 mjesnih bratstava, a među njima su bili i članovi bratstva u Dubravi, zajedno s fra Zlatkom Ćorićem.

Fotografije možeti pogledati ovdje.

Hodočašće u Međugorje (petak – nedjelja, 19.05. – 21.05.2017.)

priredila: s. Dragica

I ove godine je MB Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije iz Dubrave organiziralo hodočašće u Međugorje. Osim braće i sestara iz bratstva išli su članovi naših obitelji, prijatelji, sestre iz bratstva sv. Mihael, Gospa Lurdska i sestra iz bratstva sa Trsata. Išao je i fra Zlatko Ćorić, a dolje nam se pridružio i fra Antonio Primorac.

Krenuli smo u petak 19-og u 22 sata iz Dubrave i stigli u Međugorje oko 6 sati. Kratko smo se odmorili, okrijepili i krenuli u 7 sati na Križevac. Postaje križnog puta su molili hodočasnici. Bilo je i onih koji su išli bosi. Kad smo se popeli na Križevac pomolili smo se, slikali i spustili do autobusa. Okrijepili smo se i odmorili. Ove godine smo odlučili da ćemo odmah ići na brdo ukazanja, Podbrdo. Tri hodočasnice nisu išle, mi ostali smo se uputili. Molili smo otajstva radosne krunice kako nas i postaje vode. Dolaskom do kipa Gospe na mjestu ukazanja svatko je obavio svoju osobnu molitvu. Uslijedilo je neizbježno slikanje za uspomenu, a i da pošaljemo slike braći i sestrama u Zagreb kad nisu mogli ići sa nama da na ovaj način budemo povezani. Spustili smo se do autobusa i krenuli ka pansionu. I ove godine su nam domaćini bili bračni par Tijana i Goran Pervan. Ručak je bio u 13 i 30 sati. Iza ručka smo imali slobodno.

Program kod crkve je počeo molitvom krunice u 17 sati, ispovijed i misa u 18 sati. Nakon toga smo imali slobodno dva sata za okrjepu, kupiti si neki suvenir i vratiti na klanjanje koje je počelo u 21 sat i trajalo do 22 sata. U pansion smo se vratili taksijem, bili smo umorni, a i kiša se spremala. Stigli smo na vrijeme i nismo pokisnuli. Čuli smo se i vidjeli sa našim bivšim duhovnim asistentom fra Mirkom Bagarićem.

U nedjelju smo imali doručak u 7 sati i nakon toga išli po fra Zlatka i fra Antonia do crkve te smo krenuli prema Mostaru. Tamo nas je dočekao fra Ante Marić (fra Ante je pisao stihove za operu Diva Grabovčeva i častio nas ulaznicama u dvorani V. Lisinski). Nakon pozdrava išli smo u muzej, fra Ante nas je upoznao sa poviješću nastanka i širenja kršćanstva na tom području. Razgledali smo sadašnju crkvu, a i obrise stare antičke crkve koji se vide pored crkve na pločniku. Ovdje je i sjedište Hercegovačke franjevačke Provincije.

Misu smo slavili u 9 i 30, predslavio je fra Ante, a uz ministrante su bili fra Zlatko i fra Antonio.

Iza toga nas je gvardijan fra Danko Perutina častio kavom i sokovima. U 11 i 10 išli smo u obilazak zvonika koji je pored crkve, visok 107 metara sa kojeg se vidi panorama Mostara. Razgledali smo i novi dom koji fratri grade za potrebe siromašnih studenata i pučku kuhinju. Nakon toga smo se uputili u razgledanje Starog mosta, zatim smo se slikali, jer mnogi su tu prvi puta.

U pola dva smo krenuli za Zagreb. Na granici smo se zadržali više od sat i pol i u Zagreb stigli u 22:30.

Hvala Gospi i hvala svima na ovom hodočašću. Do sljedećeg hodočašća neka nas prati zagovor Blažene Djevice Marije, Isusa, sv. Franje, sv. Klare i naših anđela čuvara. Mir i dobro!

Fotografije možeti pogledati ovdje.

 

Duhovna obnova mjesnoga bratstva u došašću

priredila: s. Danijela

U subotu, 17. prosinca, članovi mjesnoga bratstva u Dubravi imali su svoju jednodnevnu duhovnu obnovu. Ovoga puta odabran je Varaždin, u koji su članovi mjesnoga bratstva krenuli ispred samostanske crkve u ranim jutarnjim satima. Uz članove bratstva, sudjelovali su duhovni asistent fra Svetozar Kraljević i bogoslov fra Zlatko Ćorić.

Nakon dolaska u Varaždin, slavljena je sveta misa u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja koju je predvodio fra Svetozar. On je u svojoj propovijedi poruku Evanđelja povezao s iskustvima iz života, čime je svima dao poticaj na razmišljanje. Poslije svete mise su braća i sestre ostali u prostorijama samostana gdje su, uz zajedničku okrjepu, imali priliku za međusobno druženje, uz pjesmu i razgovor.

U poslijepodnevnom dijelu programa su članovi bratstva razgledali grad te posjetili crkvu sestara uršulinki, gdje ih je s. Ljiljana upoznala s povijesti ove družbe i njezine prisutnosti u Varaždinu, kao i sa samostanskom crkvom i njezinim kulturnim blagom. Potom su se u pratnji s. Ljiljane, uputili u varaždinsku katedralu u kojoj ih je upoznala s njezinom prošlošću i sadašnjošću, kao i s vrijednim umjetninama koje se u njoj nalaze.

Duhovna obnova se u bratstvu uobičajeno organizira dva puta godišnje – u došašću i u korizmi, svaki put u nekom drugom mjestu izvan Zagreba.

Fotografije možeti pogledati ovdje.

Hodočašće u Međugorje

priredila: s. Dragica

Zadnjeg vikenda u svibnju Mjesno bratstvo Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je hodočastilo u Međugorje. Pored braće i sestara iz bratstva hodočastili su članovi naših obitelji, prijatelji i braća i sestre iz bratstva u nastajanju, Sv. Leopold Bogdan Mandić iz Dubrave. Sa nama su išli fra Antonio Musa i fra Lovro Šimić.

Krenuli smo u petak, 27-og u 22 sata sa parkinga pored crkve BZ BDM u Dubravi. U Međugorje smo stigli malo prije 5 sati. Kratko smo se odmorili, okrijepili i krenuli na Križevac. Križni put su molili fra Antonio i fra Lovro. Neki od hodočasnika su išli bosi. Bilo je rano jutro, gužve nije bilo i bez problema smo se popeli na Križevac. Tamo smo se slikali, pomolili se i polako spustili do autobusa. Iza toga smo išli smjestiti se u pansion. Domaćini su nam bili mladi bračni par Tijana i Goran Pervan. Vrlo dragi i susretljivi domaćini. Uz kavu, sokove, pite i kolače obnovili smo potrošenu energiju. Nakon smještaja u sobe, krenuli smo autobusom prema crkvi. U Međugorju je te subote bila krizma, a u nedjelju pričest. Fra Antonio nam je imao nagovor o Blaženoj Djevici Mariji i nakon toga smo se prošetali do kipa Uskrslog Isusa. Iza toga smo se vratili u pansion na ručak i kratki odmor.

Programom je predviđeno da sudjelujemo na krunici, misi i klanjanju. Naravno i da se ispovjedimo. Kako je u nedjelju u župi pričest odlučili smo iza mise odnosno klanjanja ići na Brdo ukazanja. Tako smo i učinili.

U nedjelju, nakon doručka, išli smo na misu u 8 sati i nakon toga imali slobodno do 11:30 sati kada smo se uputili na Humac. Tamo se u franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog nalazi najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. g. Časni brat, čuvar muzeja i galerije fra Milan Jukić nam je govorio o izlošcima  muzeja, o staroj crkvi, zbirci križeva, a posjetili smo i galeriju sa svojim stalnim postavom pod nazivom „Majka“.

Iza toga smo se kratko odmorili u dvorištu samostana i u 14 sati krenuli za Zagreb. Stigli smo u 21:30 sati. Na kraju smo zaključili da bi ovakvo hodočašće trebali imati svake godine. Možda i bude, vidjet ćemo.

Neka nas sve prati zagovor Blažene Djevice Marije – Kraljice Mira i sv. Ante Padovanskog.

Mir i dobro!

Dragica Laštro

Duhovna obnova i hodočašće u Karlovac i Krašić

priredio: Ivan Barun

Dana 19.03.2016. nas 30-ak članova mjesnog bratstva OFS Dubrava zajedno sa duhovnim asistentom fra Svetozarom Kraljevićem i fra Antonijom Musom odlučili smo u molitvi i zajedništvu provesti vrijeme na duhovnoj obnovi koja je započela svojim prvim dijelom u Karlovcu u župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa, gdje smo se okupili u 8.30 sati. Crkva sv.Josipa odlukom biskupske konferencije 15.travnja 1987. godine postala je Nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata.

U Svetoj godini smo Milosrđa, kada je naš Papa naglasio da je upravo Milosrđe stožer na kojem počiva život Crkve, životni ideal i kriterij vjerodostojnosti za našu vjeru. Godina milosrđa prilika je da se promjeni život jer kako je Isus rekao Sv. Faustini “Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem mome milosrđu“.

Prije svete Mise smo imali priliku za Svetu ispovijed i iskreno pokajanje za potpuni oprost od vremenite kazne za grijehe. Misno slavlje je predvodio vlč. Antun Zec koji je u svojoj propovijedi istaknuo kako je Bog svakom čovjeku podario raznolike talente i sposobnosti te da smo stvoreni za velike stvari, a sveti Josip je onaj koji nam može pomoći na ispunjenju Božjeg plana s nama.

Nakon duhovne okrijepe uputili smo se na Turanj, u posjet muzeju Domovinskog rata. Turanj je danas simbol pobjede, povratka i novog života. Na tom prostoru smještena su sredstva borbene tehnike iz zbirke oružja i vojnih vozila Domovinskog rata. Kratki povijesni osvrt nam je iznio Dubravko Halovanić.

Nakon Turnja smo se uputili u Krašić, mjesto koje je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, uz svetište svetog Josipa u Karlovcu, također odredio kao mjesto od posebnog jubilejskog značenja. Tamo smo naprije obišli Župni dvor, zatim spomen-sobu blaženog Alojzija Stepinca koju nam je ukratko predstavila s. Danijela Rebac, a nakon toga u Crkvi Presvetog Trojstva smo se molili uz vodstvo našeg duhovnog asistenta fra Svetozara Kraljevića. Uslijedio je kratki odmor, ručak „iz torbe“, uz veselo druženje i bolje upoznavanje svih članova bratstva.

Naša duhovna obnova završila je hodeći stazama križnog puta kojeg su mještani Krašića izgradili kao spomen na Blaženikovu stazu kojom se on u zatočeništvu smio kretati oko Crkve. Križni put su predvodili naši duhovni asistenti. Na jednoj od postaja križnog puta stoji: „ Sve ste mi oduzeli, a jedno niste – da kao Mojsije dižem ruke k nebu.“

Osnažene vjere i duhovno bogatiji uputili smo u 16 sati našim obiteljima u Zagreb.

Mir i dobro

Fotografije možete pogledati ovdje.

Duhovna obnova mjesnoga bratstva u došašću

priredila: s. Danijela

Mjesno bratstvu u Dubravi redovito organizira duhovnu obnovu za svoje članove dvaput godišnje – u vremenu došašća i vremenu korizme. Tako je i ove godine u došašću, u subotu, 12. prosinca, organizirana duhovna obnova, ovoga puta u samostanu Majke Božje Kraljice Karmela bosonogih sestara karmelićanki u Brezovici.
Okupljanje u samostanu u Brezovici bilo je u devet sati, a okupio se veći broj članova bratstva. Duhovnu obnovu je vodio duhovni asistent mjesnog bratstva fra Svetozar Kraljević, uz pomoć fra Antonija Muse. Duhovna obnova je započela posjetom samostanskoj crkvi i pozdravom sestre Mirjam koja je predstavila povijest Karmela u Brezovici te život i dnevne aktivnosti sadašnje zajednice koja broji 27 sestara. Potom je duhovni nagovor o Božjem milosrđu održao fra Antonio. Nakon stanke je bila prilika za ispovijed i sveta misa koju je predvodio fra Svetozar. U propovijedi je fra Svetozar govorio o pravom značenju milosrđa i načinu kako živjeti milosrđe u našemu životu svakoga dana. Nakon zajedničkoga ručka i odmora, uslijedilo je euharistijsko klanjanje, čime je duhovna obnova završila.
Uz radost bratskoga zajedništva, dublje upoznavanje teme Božjega milosrđa te vrijeme provedeno u zajedničkoj molitvi, poseban dojam je ostavio spomen na blaženoga kardinala Alojzija Stepinca koji je u Karmelu snažno prisutan. Kardinal je osnovao ovaj Karmel tako što je pozvao tri Hrvatice koje su živjele u tri različita Karmela Austriji da osnuju novu zajednicu i darovao im zemljište u Brezovici koje je pripadalo nadbiskupiji za izgradnju novoga Karmela. Samostan se gradio u teškim godinama, od 1939. do 1944., a nadbiskup ga je smatrao svojim životnim djelom. U vrijeme gradnje, dnevno je dolazio posjetiti sestre i nadzirati napredak radova. Sestrama je povjerio da mole za Domovinu i za Crkvu u njoj, osobito za svećenike, što one i danas revno čine. Oporučno im je ostavio svoj kalež koji su mu darovali roditelji prilikom slavlja mlade mise. Taj kalež je uz njega bio na svim postajama njegovoga životnog puta, uključujući i zatvor u Lepoglavi, gdje ga je također koristio prilikom slavljenja svete mise, a sestre su ga danas iznijele za svetu misu koju je fra Svetozar predslavio u samostanskoj crkvi.
Nakon ispunjenoga dana, na mjestu gdje je bilo dobro biti, uslijedio je rastanak, uz obećanje da će se posjet samostanu ponoviti.

Fotografije možete pogledati ovdje.

Hodočašće mjesnog bratstva u Mariju Bistricu

U subotu, 14. ožujka, mjesno bratstvo OFS-a iz Dubrave je hodočastilo u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke gdje je sudjelovalo u programu Nacionalnog susreta redovnica, redovnika i Bogu posvećenih laika i laika povezanih s redovničkim zajednicama preko svjetovnih redova i bratstava. Susret je organiziran u Godini posvećenog života, a braća i sestre iz mjesnog bratstva su u Mariju Bistricu hodočastili zajedno s članovima Frame i bogoslovima iz samostana u Dubravi te njihovim odgojiteljem i duhovnim asistentom OFS-a i Frame fra Svetozarom Kraljevićem.

Program susreta, koji se odvijao pod geslom „Ja izabrah vas“ (Iv 15, 16), počeo je u 10 sati  pretprogramom na prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca. Redovnici i redovnice svjedočili su o svome pozivu i životu u zajednicama kojima pripadaju. Bio je to uvod u misno slavlje koje je, s početkom u 11 sati, predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s drugim biskupima i svećenicima.

Kardinal Bozanić je u svojoj propovijedi posebno zahvalio Bogu za ovaj susret i za milost različith karizmi i zajednica u Crkvi. Također je istaknuo važnost molitve te upitao molimo li dovoljno. Istaknuo je da najprije sam sebi postavlja to pitanje, želeći da svatko od nas na to pitanje odgovori u dubini svoga srca. Lako je primijetiti zauzetost, hrabrost i strastvenost u našemu apostolatu. Međutim, isti je stav potrebno imati u molitvi- zauzetost i postojanost. Pred nas je stavio likove Presvete Bogorodice Marije te svetog Ivana Pavla II. i blaženog Alojzija Stepinca koji su u svom apostolatu bili neprestano uronjeni u molitvu. „Mjera našega apostolskoga djelovanja neka bude: što se više umnaža posao, neka se još više pojačava molitva“, rekao je kardinal. Na kraju misnoga slavlja svi prisutni su izrekli molitvu obnove zavjeta.

Nakon misnoga slavlja, svi smo se okupili uz okrjepu koju su pripremile sestre iz bratstva,  gdje smo u zajedništvu susreta i stola podijelili sve što se pripremilo, ali i dojmove s prvoga dijela programa.

Poslijepodne je u 15 sati započeo križni put uz bistričku Kalvariju koji je predvodio fra Ivica Petanjak, OFMCap., novoimenovani krčki biskup. Razmatranje je slijedilo evanđeoske tekstove o Isusovoj muci te je svatko, u sabranosti i razmišljanju, mogao provesti to vrijeme s Isusom, prateći ga do konca njegovoga križnoga puta. Na završetku križnoga puta, što je ujedno bio i završetak susreta, prisutnima je blagoslov podijelio mons. Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života.

Ovome susretu se odazvao veliki broj redovnika, redovnica i laika, a na njemu je sudjelovao i veći broj članova mjesnoga bratstva OFS-a. I nama svima je geslo ovoga susreta poticaj na ustrajnije življenje Božjega poziva kojemu smo se odazvali u Franjevačkome svjetovnom redu, osobito imajući u svojoj pameti i srcu potrebu ustrajne molitve koja je duša našega života i rada.

Danijela Rebac

Fotografije možete pogledati ovdje.

Duhovna obnova mjesnog bratstva u Došašću

priredila: Višnja

Naše mjesno bratstvo imalo je i ove godine duhovnu obnovu u Došašću. Ovaj put dogovoreno je da se ide u Sloveniju u mjesto Stari Trg ob Kolpi (Stari Trg na Kupi), a mjesto je izabrao naš duhovni asistent fra Svetozar Kraljević. Naime, fra Svetozar poznaje tamošnjeg župnika, koji je zadužen za terapeutsku zajednicu Tau (Skupnost Tav), u kojoj se nalazi osmorica momaka iz Slovenije i Hrvatske u procesu liječenja od različitih ovisnosti. Zajednica Tau potekla je od matične zajednice Cenakolo u Međugorju, koju je pokrenuo pokojni fra Slavko Barbarić. Župnik Jože Pavlakovič brine kao duhovnik o momcima u zajednici, a s njime i Katarina (Katica) Špehar, koja radi u obližnjem dječjem vrtiću i nakon posla volontira u zajednici kao svojevrsna „majka“ momaka.

Na duhovnu obnovu krenuli smo 13.12. 2014. (na blagdan svete Lucije) ujutro oko 7.30. Uz fra Svetozara Kraljevića i fra Antonia Musu išlo je jedanaestero braće i sestara i jedno dijete. Nakon vožnje autom i kombijem, kave na odmorištu i praćeni lijepim vremenom, stigli smo u Stari Trg ob Kolpi, gdje su nas lijepo dočekali i gdje smo se pridružili krunici u kapelici. Tu su uz momke i poneke ljude iz mjesta u posjetu došli i roditelji liječenih momaka, te jedan mladi čovjek iz Slavonije koji je i sam prošao kroz proces liječenja. Nakon krunice slijedila je sv. Misa, mogućnost za ispovijed i svjedočenje Matjaža Lelje iz zajednice, koji je ispričao o tome na koji način zajednica živi i prolazi radnu terapiju, uz veliku pomoć Jože Pavlakoviča. Dan u zajednici u potpunosti je ispunjen radom i molitvom, uz naglasak na rad s drvetom, jer se šezdesetčetverogodišnji vedri župnik Pavlakovič prije nego je postao svećenik bavio stolarskim poslovima, pa tu ljubav i danas prenosi drugima.

Nakon toga uslijedio je zajednički ručak koji su za sve prisutne pripremili članovi zajednice. Poslije smo obišli obližnju veliku crkvu sv. Jožefa (sv. Josipa) u kojoj su počele pripreme za Božić. Dojmile su nas se drvene izrezbarene životinje u radionici blizu crkve, koje su načinjene tijekom godine dana i koji su čekale da ih se postavi u sklopu jaslica za Božić u crkvi.

Nakon obilaska okoline, u kapelici je fra Antonio Musa imao vrlo zanimljivo i poticajno jednosatno predavanje vezano uz godinu posvećenog života, koja je započela u Katoličkoj crkvi 30. studenog. Predavanje je imalo naslov „Godina posvećenog života – da nam cijeli život postane Došašće“.

U Zagreb smo se uputili u ranijim poslijepodnevnim satima, nakon lijepog i sadržajnog dana i srdačnog rastanka od naših dragih domaćina. Veselimo se idućoj duhovnoj obnovi u Korizmi s našim dragim fratrima!

Fotografija možete pogledati u fotogaleriji.