Hodočašća Bratstva

Hodočašće u Molve

U subotu, 5. svibnja 2018.g. održano je hodočašće Sjeverozapadnohrvatskog (zagrebačkog) područnog bratstva bl. Alojzija Stepinca u marijansko svetište Molve pod nazivom – s Marijom upoznajmo svoje područje – produbimo svoje zajedništvo.

Krenuli smo autobusom iz zagrebačke Dubrave u 7 sati. Išla su braća i sestre iz bratstva sv.Leopold, sv.Mihael, Gospa Lurdska, Sopnica i BZ BDM Dubrava. Nakon dolaska u Molve i kratkog odmora u 9:30 sati molila se franjevačka krunica koju je predvodio fra Zvonimir Brusač.

Iza toga su uslijedili uvodni pozdravi: ministra MB s. Antonija Kokša, duhovni asistent MB fra Filip Musa, predstavljanje svetišta i župe u Molvama, područni ministar br. Zdenko Viljevac i područna predsjednica Frame, Paula Stier.

U 11 sati smo slavili Euharistiju. Predsjedatelj euharistijskog slavlja je ministar provincijal fra Josip Blažević, OFM Conv. U propovijedi je napomenuo kako je radost obilježje i poslanje franjevaca .

Spomenuo je i svece, sv.Franju i sv.Ljudevita koji su unatoč problemima bili radosni.

Uslijedio je kratki nastup KUD-a Molve.

Ručak je bio u 12:30 sati, a s ljubavlju ga je pripremilo MB Molve.

U 14 sati je bio nastup Frame te zatim predstavljanje MB OFS-a i Frame. Sudjelovalo je 26 bratstava s oko 350 članova.

U 16:30 sati smo molili Večernju iz Časoslova koju je predvodio fra Vladimir Vidović.

Nakon završnog blagoslova uputili smo se pješice do kapelice Čudotvorne Majke Božje Molvarske, a nakon kratke molitve pozdravili smo se i uputili ka Zagrebu. Došli smo u 18.30 sati u Dubravu.

Blagoslov Majke Božje Molvarske neka nas prati.

Mir i dobro!

Dragica Laštro

Hodočašće mjesnoga bratstva OFS-a Dubrava – Bezgrješno začeće BDM u Asiz

priredila: s. Danijela

U deset godina postojanja mjesnoga bratstva Dubrava – Bezgrješno začeće BDM, više puta se razgovaralo o organizaciji hodočašća u Asiz, mjesto gdje je sveti Franjo, utemeljitelj triju redova, živio, umro i ostavio svoj i materijalni i duhovni pečat. Ova želja se počela ostvarivati kada je prošle godine odlučeno da se organizira hodočašće u Asiz, a tada se započelo i s njegovim planiranjem.

Samo hodočašće bilo je od 26. travnja do 2. svibnja ove godine. Sudjelovali su članovi mjesnoga bratstva u Dubravi, članovi njihovih obitelji, ali i članovi drugih mjesnih bratstava iz Zagrebačkoga područnog bratstva OFS-a. U hodočašću su sudjelovali i fra Svetozar Kraljević, duhovni asistent mjesnoga bratstva, te bogoslovi fra Zlatko Ćorić i fra Antonio Primorac. Ono je započelo okupljanjem ispred samostanske crkve u Dubravi u četvrtak, 26. travnja, u večernjim satima. Noćna vožnja, kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, započela je molitvom Večernje, a u Asiz smo stigli u petak u jutarnjim satima.

Nakon smještaja, prva točka programa bio je odlazak u crkvu svetoga Damjana. To je, u Franjino vrijeme, bila ruševna crkva, a svaki franjevac zna za one Franjine riječi koje je izgovorio pred križem koji je stajao u toj crkvi: „Gospodine, što hoćeš da učinim?“ Čuo je Gospodinov poziv da popravi Njegovu Crkvu i tako je sve počelo – i za Franju, i za sve koji su mu se pridružili, i još uvijek pridružuju, na putu nasljedovanja Isusa Krista. U crkvi smo se pobliže upoznali sa samim mjestom i njegovom povijesti, dio koje je i red klarisa. Naime, u samostanu uz ovu crkvu je Klara, zajedno sa svojim sestrama, proboravila vrijeme od početka njezina života u poslušnosti, u koji ju je Franjo primio, do njezine smrti. Tu smo slavili i prvu svetu misu na ovome hodočašću.

Poslijepodne je uslijedio obilazak grada – crkva svete Klare, gdje se danas nalazi križ svetoga Damjana i grob svete Klare, zatim Nove crkve, crkve Blažene Djevice Marije na glavnome gradskom trgu, crkva Gospe od ruža i neka druga važna mjesta u gradu. Navečer je bila prilika za osobnu molitvu na Franjinu grobu koja je završila Povečerjem.

Drugi dan hodočašća je započeo svetom misom u bazilici svetoga Franje, na njegovu grobu. Misa je bila na dan bl. Lukezija i Buonadonne, prvih poznatih svjetovnih franjevaca. Stoga smo, pod svetom misom, obnovili naše zavjete u Franjevačkome svjetovnom redu. Nakon toga nas je hrvatski franjevac koji trenutno boravi u Asizu, fra Zlatko Vlahek, poveo u obilazak crkve i samostana. Ono što smo, između ostaloga, bili u mogućnosti vidjeti, a za što nemaju priliku svi posjetitelji Svetoga samostana, je prostor u kojemu je živio i u kojemu je slavio svetu misu sveti Josip Kupertinski, zaštitnik studenata, kojemu smo izrekli i kratku molitvu. A gornja i donja bazilika i kripta s Franjinim grobom, svaka za sebe, pričaju posebnu priču. Posebno je mjesto Franjin grob, gdje leži njegovo tijelo, a oko njega počivaju prvi drugovi, Leon, Masej Anđelo i Rufin. Na suprotnoj strani kripte pokopana je Jacopa de Septtemsollis, „brat Jakoba“, sveta i plemenita Rimljanka, Franjina dobročiniteljica. Što su to svi oni vidjeli u ovome čovjeku da su mu povjerovali i odlučili ga slijediti? Sigurno ne samo njega ni njegovu mudrost i snagu.

Navečer toga dana smo sudjelovali u molitvi krunice i procesiji sa svijećama u Porcijunkuli, odnosno crkvi Blažene Djevice Marije Anđeoske.

Nedjelja je bilo vrijeme za odlazak u samotište Carceri, Neki su si priuštili i pješačenje do samotišta, cestom okruženom šumom, dok su drugi išli organiziranim prijevozom. Po dolasku smo se upoznali sa svetištem i zgodama povezanima s tim mjestom te slavili svetu misu na vanjskome oltaru. Današnje je svetište nastalo oko mjesta gdje se Franjo povlačio na molitvu, nedaleko od grada. Moglo bi se reći da je Franjo znao dobro izabrati, a poruka za danas bi bila da za sabranu molitvu treba stvoriti i potrebne uvjete.

U ponedjeljak je bio posjet Porcijunkuli, „majci i glavi svih franjevačkih crkava“, ovoga puta s obilaskom bazilike i slavljem svete mise. Prva crkvica, okružena bazilikom koja je kasnije sagrađena, doista jest „komadić“, ali sveti komadić cijeloga Reda, mjesto gdje je Franjo osnovao svoj Red i mjesto gdje je umro. Mjesto gdje je Franjo otkrio svoj poziv, ono što hoće svim srcem izvršavati, i mjesto za koje je od Gospodina izmolio potpuni oprost, a koji je Sveti Otac potvrdio 1216.

Nakon Porcijunkule, uslijedio je odlazak do katedrale svetoga Rufina, u kojoj su kršteni i Franjo i Klara i sva prva braća. I mi smo obnovili krsna obećanja pored katedralne krstionice.

U ponedjeljak, prije polaska iz Asiza, mnogi su iskoristili vrijeme da još jednom, rano ujutro, odu na grob svetoga Franje i provedu vrijeme u molitvi, u posebnome miru koji je tamo prisutan. Nakon toga smo se zaputili na La Vernu, mjesto gdje je Franjo primio stigme. Pred kraj života Gospodina je molio da mu prije smrti udijeli dvije milosti: da u svojoj duši osjeti onu bol koju je On podnio za vrijeme muke i onu ljubav zbog koje je dragovoljno podnio muku za grešnike. Na ovom mjestu ta molitva postane bliža i o njoj se više razmišlja. Na La Verni je, uz obilazak i vrijeme za osobnu molitvu, slavljena i posljednja sveta misa na ovome hodočašću.

Svakoga dana hodočašća bilo je vremena i za osobnu molitvu i posjet nekomu najdražem mjestu u Asizu, i upravo zato je većina vremena na hodočašću provedena upravo u samome gradu. Svatko je ponio nešto s ovoga hodočašća, a vjerujem da će one najdublje dojmove svatko ipak zadržati za sebe. Neka bude onda rečeno još samo to da je za sve franjevce Asiz povratak na izvore, druženje s Utemeljiteljem, ali i s Gospodinom kojega je on slijedio, i mjesto ponovnoga nadahnjivanja i učvršćenja vlastitoga poziva. Nešto kao povratak kući. A kući se uvijek lijepo vratiti.

Fotografije možete pogledati ovdje.

LUŽNICA – KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA MJESNOG BRATSTVA BZ BDM DUBRAVA

priredio: b. Ivan Barun

Dana 24.3.2018. godine 10-ak braće i sestara iz mjesnog bratstva, zajedno sa duhovnim asistentom fra Svetozarom Kraljevićem i bogoslovima fra Zlatkom Ćorićem i fra Markom Galićem, okupilo se na duhovnoj obnovi u Duhovno – obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici, u blizini Zaprešića.

Početak našeg druženja je započeo predavanjem na temu „Strah“ koje je održao naš fra Svetozar. Nakon toga smo imali svetu misu, put križa i priliku za svetu ispovijed. Nakon ručka časna sestra Berislava Grabovac provela nas je kroz dvorac Lužnica koji je jedan od najslikovitijih dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i kao takav uvršten je među spomenike prve kategorije.

Od grofovske obitelji Rauch kupile su ga 1925. godine sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog. Časna sestra upoznala nas je sa povijesnim činjenicama dvorca, a danas on služi kao prostor u kojem se odvijaju mnogobrojne djelatnosti duhovnog i svjetovnog karaktera. Imali smo priliku i bratski se družiti u prekrasnom parku oko dvorca.

Dok je jadan dio bratstva aktivno sudjelovao u prosvjedu protiv „Istanbulske konvencije“, drugi dio bratstva je pratio prosvjed molitvom.

Razišli smo se u popodnevnim satima duhovno osnaženi i milostima okrijepljeni u nadi da će se plodovi korizme osjećati i dalje u našim životima.

Fotografije možete pogledati ovdje.

Održano Područno hodočašće OFS-a i Frame u Čuntić i Goru

priredila: s. Danijela

U subotu, 27. svibnja, održano je hodočašće OFS-a i Frame Zagrebačkoga područnog bratstva u Čuntić i Goru, pod geslom „S Marijom upoznajmo svoje područje – produbimo svoje zajedništvo!“ Hodočašće u jedno marijansko svetište koje se nalazi na području na kojemu se prostire Zagrebačko područno bratstvo, ovoga puta u Sisačkoj biskupiji, redovito organizira Područno vijeće.

Program hodočašća je započeo dolaskom i okupljanjem u biskupijskom marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori ujutro oko devet sati. Župa Gora se, inače, prvi put u dokumentima spominje 1201. godine, a tada je pripadala Zagrebačkoj biskupiji. U 14. stoljeću su u njoj bile izgrađene četiri crkve. U tadašnjemu civilnom životu Gora je bila sjedište velike starohrvatske županije Gora. Crkva u kojoj su se okupili hodočasnici posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a, nakon što je na početku otpjevano nekoliko marijanskih pjesama, sve je pozdravio područni ministar br. Zdenko Viljevac i područni duhovni asistent fra Zvonimir Brusač. Fra Zvonimir je potom predmolio molitvu franjevačke krunice. Nakon molitve i završne pjesme, hodočasnici su se uputili prema Hrvatskom Čuntiću, čije je mjesno bratstvo, zajedno s duhovnim asistentom fra Petrom Žagarom, bilo domaćin drugoga dijela hodočašća. Čuntić se, inače, prvi put spominje 1211. kada je pripadao cistercitima, a franjevci su u to mjesto došli 1695. O tomu je više govorio fra Petar u pozdrav, a prije misnoga slavlja okupljene je pozdravio i ministar mjesnoga bratstva Čuntić br. Marijan Vujnović. Misno slavlje je započelo u 11.30 i predvodio ga je područni duhovni asistent fra Tomislav Glavnik, uz koncelebraciju desetak svećenika, a glazbeno su ga animirali članovi Frame. U svojoj propovijedi je fra Tomislav govorio o smislu hodočašća. Za svako hodočašće je potrebno ostaviti svoj dom, kako bi se provelo vrijeme s Gospodinom u molitvi, i jedni s drugima. Iako se možda ostave vlastit brige, njih se sjećamo u molitvi. Ali, Isus govori: idite. Ide pred vama u Galileju, ondje ćete ga vidjeti (usp. Mk 16, 7). To je mjesto gdje su se učenici prvi puta susreli s Gospodinom. Tako i svakomu od nas govori: idite, naći ćete me u svomu svakodnevnomu životu, tamo vas čekam.

Nakon euharistijskoga slavlja, bio je nastup KUD-a Čuntićanka koji njeguje izvornu tradicijsku baštinu svoga kraja. Uslijedio je ručak koji su pripremili članovi bratstva OFS-a Čuntić, a poslijepodnevni dio programa započeo je predstavljanjem Frame. Potom je s. M. Hedviga od Predragocjene Krvi Kristove predstavila klarise i zajednicu sestara koja živi u Mikulićima. Potom su se predstavila i sva mjesna bratstva koja su sudjelovala na hodočašću. Poslijepodne je u Čuntić stigao i sisački biskup mons. Vlado Košić, br. Kvirin, član mjesnoga bratstva Čuntić. On je pozdravio sve prisutne i obratio se s nekoliko riječi te predvodio Večernju molitvu na kraju programa hodočašća.

Na hodočašću je sudjelovalo oko 400 članova OFS-a i Frame iz 28 mjesnih bratstava, a među njima su bili i članovi bratstva u Dubravi, zajedno s fra Zlatkom Ćorićem.

Fotografije možete pogledati ovdje.

Hodočašće u Međugorje (petak – nedjelja, 19.05. – 21.05.2017.)

priredila: s. Dragica

I ove godine je MB Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije iz Dubrave organiziralo hodočašće u Međugorje. Osim braće i sestara iz bratstva išli su članovi naših obitelji, prijatelji, sestre iz bratstva sv. Mihael, Gospa Lurdska i sestra iz bratstva sa Trsata. Išao je i fra Zlatko Ćorić, a dolje nam se pridružio i fra Antonio Primorac.

Krenuli smo u petak 19-og u 22 sata iz Dubrave i stigli u Međugorje oko 6 sati. Kratko smo se odmorili, okrijepili i krenuli u 7 sati na Križevac. Postaje križnog puta su molili hodočasnici. Bilo je i onih koji su išli bosi. Kad smo se popeli na Križevac pomolili smo se, slikali i spustili do autobusa. Okrijepili smo se i odmorili. Ove godine smo odlučili da ćemo odmah ići na brdo ukazanja, Podbrdo. Tri hodočasnice nisu išle, mi ostali smo se uputili. Molili smo otajstva radosne krunice kako nas i postaje vode. Dolaskom do kipa Gospe na mjestu ukazanja svatko je obavio svoju osobnu molitvu. Uslijedilo je neizbježno slikanje za uspomenu, a i da pošaljemo slike braći i sestrama u Zagreb kad nisu mogli ići sa nama da na ovaj način budemo povezani. Spustili smo se do autobusa i krenuli ka pansionu. I ove godine su nam domaćini bili bračni par Tijana i Goran Pervan. Ručak je bio u 13 i 30 sati. Iza ručka smo imali slobodno.

Program kod crkve je počeo molitvom krunice u 17 sati, ispovijed i misa u 18 sati. Nakon toga smo imali slobodno dva sata za okrjepu, kupiti si neki suvenir i vratiti na klanjanje koje je počelo u 21 sat i trajalo do 22 sata. U pansion smo se vratili taksijem, bili smo umorni, a i kiša se spremala. Stigli smo na vrijeme i nismo pokisnuli. Čuli smo se i vidjeli sa našim bivšim duhovnim asistentom fra Mirkom Bagarićem.

U nedjelju smo imali doručak u 7 sati i nakon toga išli po fra Zlatka i fra Antonia do crkve te smo krenuli prema Mostaru. Tamo nas je dočekao fra Ante Marić (fra Ante je pisao stihove za operu Diva Grabovčeva i častio nas ulaznicama u dvorani V. Lisinski). Nakon pozdrava išli smo u muzej, fra Ante nas je upoznao sa poviješću nastanka i širenja kršćanstva na tom području. Razgledali smo sadašnju crkvu, a i obrise stare antičke crkve koji se vide pored crkve na pločniku. Ovdje je i sjedište Hercegovačke franjevačke Provincije.

Misu smo slavili u 9 i 30, predslavio je fra Ante, a uz ministrante su bili fra Zlatko i fra Antonio.

Iza toga nas je gvardijan fra Danko Perutina častio kavom i sokovima. U 11 i 10 išli smo u obilazak zvonika koji je pored crkve, visok 107 metara sa kojeg se vidi panorama Mostara. Razgledali smo i novi dom koji fratri grade za potrebe siromašnih studenata i pučku kuhinju. Nakon toga smo se uputili u razgledanje Starog mosta, zatim smo se slikali, jer mnogi su tu prvi puta.

U pola dva smo krenuli za Zagreb. Na granici smo se zadržali više od sat i pol i u Zagreb stigli u 22:30.

Hvala Gospi i hvala svima na ovom hodočašću. Do sljedećeg hodočašća neka nas prati zagovor Blažene Djevice Marije, Isusa, sv. Franje, sv. Klare i naših anđela čuvara. Mir i dobro!

Fotografije možeti pogledati ovdje.

 

Duhovna obnova mjesnoga bratstva u došašću

priredila: s. Danijela

U subotu, 17. prosinca, članovi mjesnoga bratstva u Dubravi imali su svoju jednodnevnu duhovnu obnovu. Ovoga puta odabran je Varaždin, u koji su članovi mjesnoga bratstva krenuli ispred samostanske crkve u ranim jutarnjim satima. Uz članove bratstva, sudjelovali su duhovni asistent fra Svetozar Kraljević i bogoslov fra Zlatko Ćorić.

Nakon dolaska u Varaždin, slavljena je sveta misa u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja koju je predvodio fra Svetozar. On je u svojoj propovijedi poruku Evanđelja povezao s iskustvima iz života, čime je svima dao poticaj na razmišljanje. Poslije svete mise su braća i sestre ostali u prostorijama samostana gdje su, uz zajedničku okrjepu, imali priliku za međusobno druženje, uz pjesmu i razgovor.

U poslijepodnevnom dijelu programa su članovi bratstva razgledali grad te posjetili crkvu sestara uršulinki, gdje ih je s. Ljiljana upoznala s povijesti ove družbe i njezine prisutnosti u Varaždinu, kao i sa samostanskom crkvom i njezinim kulturnim blagom. Potom su se u pratnji s. Ljiljane, uputili u varaždinsku katedralu u kojoj ih je upoznala s njezinom prošlošću i sadašnjošću, kao i s vrijednim umjetninama koje se u njoj nalaze.

Duhovna obnova se u bratstvu uobičajeno organizira dva puta godišnje – u došašću i u korizmi, svaki put u nekom drugom mjestu izvan Zagreba.

Fotografije možeti pogledati ovdje.

Hodočašće u Međugorje

priredila: s. Dragica

Zadnjeg vikenda u svibnju Mjesno bratstvo Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je hodočastilo u Međugorje. Pored braće i sestara iz bratstva hodočastili su članovi naših obitelji, prijatelji i braća i sestre iz bratstva u nastajanju, Sv. Leopold Bogdan Mandić iz Dubrave. Sa nama su išli fra Antonio Musa i fra Lovro Šimić.

Krenuli smo u petak, 27-og u 22 sata sa parkinga pored crkve BZ BDM u Dubravi. U Međugorje smo stigli malo prije 5 sati. Kratko smo se odmorili, okrijepili i krenuli na Križevac. Križni put su molili fra Antonio i fra Lovro. Neki od hodočasnika su išli bosi. Bilo je rano jutro, gužve nije bilo i bez problema smo se popeli na Križevac. Tamo smo se slikali, pomolili se i polako spustili do autobusa. Iza toga smo išli smjestiti se u pansion. Domaćini su nam bili mladi bračni par Tijana i Goran Pervan. Vrlo dragi i susretljivi domaćini. Uz kavu, sokove, pite i kolače obnovili smo potrošenu energiju. Nakon smještaja u sobe, krenuli smo autobusom prema crkvi. U Međugorju je te subote bila krizma, a u nedjelju pričest. Fra Antonio nam je imao nagovor o Blaženoj Djevici Mariji i nakon toga smo se prošetali do kipa Uskrslog Isusa. Iza toga smo se vratili u pansion na ručak i kratki odmor.

Programom je predviđeno da sudjelujemo na krunici, misi i klanjanju. Naravno i da se ispovjedimo. Kako je u nedjelju u župi pričest odlučili smo iza mise odnosno klanjanja ići na Brdo ukazanja. Tako smo i učinili.

U nedjelju, nakon doručka, išli smo na misu u 8 sati i nakon toga imali slobodno do 11:30 sati kada smo se uputili na Humac. Tamo se u franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog nalazi najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. g. Časni brat, čuvar muzeja i galerije fra Milan Jukić nam je govorio o izlošcima  muzeja, o staroj crkvi, zbirci križeva, a posjetili smo i galeriju sa svojim stalnim postavom pod nazivom „Majka“.

Iza toga smo se kratko odmorili u dvorištu samostana i u 14 sati krenuli za Zagreb. Stigli smo u 21:30 sati. Na kraju smo zaključili da bi ovakvo hodočašće trebali imati svake godine. Možda i bude, vidjet ćemo.

Neka nas sve prati zagovor Blažene Djevice Marije – Kraljice Mira i sv. Ante Padovanskog.

Mir i dobro!

Dragica Laštro

Duhovna obnova i hodočašće u Karlovac i Krašić

priredio: Ivan Barun

Dana 19.03.2016. nas 30-ak članova mjesnog bratstva OFS Dubrava zajedno sa duhovnim asistentom fra Svetozarom Kraljevićem i fra Antonijom Musom odlučili smo u molitvi i zajedništvu provesti vrijeme na duhovnoj obnovi koja je započela svojim prvim dijelom u Karlovcu u župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa, gdje smo se okupili u 8.30 sati. Crkva sv.Josipa odlukom biskupske konferencije 15.travnja 1987. godine postala je Nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata.

U Svetoj godini smo Milosrđa, kada je naš Papa naglasio da je upravo Milosrđe stožer na kojem počiva život Crkve, životni ideal i kriterij vjerodostojnosti za našu vjeru. Godina milosrđa prilika je da se promjeni život jer kako je Isus rekao Sv. Faustini “Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem mome milosrđu“.

Prije svete Mise smo imali priliku za Svetu ispovijed i iskreno pokajanje za potpuni oprost od vremenite kazne za grijehe. Misno slavlje je predvodio vlč. Antun Zec koji je u svojoj propovijedi istaknuo kako je Bog svakom čovjeku podario raznolike talente i sposobnosti te da smo stvoreni za velike stvari, a sveti Josip je onaj koji nam može pomoći na ispunjenju Božjeg plana s nama.

Nakon duhovne okrijepe uputili smo se na Turanj, u posjet muzeju Domovinskog rata. Turanj je danas simbol pobjede, povratka i novog života. Na tom prostoru smještena su sredstva borbene tehnike iz zbirke oružja i vojnih vozila Domovinskog rata. Kratki povijesni osvrt nam je iznio Dubravko Halovanić.

Nakon Turnja smo se uputili u Krašić, mjesto koje je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, uz svetište svetog Josipa u Karlovcu, također odredio kao mjesto od posebnog jubilejskog značenja. Tamo smo naprije obišli Župni dvor, zatim spomen-sobu blaženog Alojzija Stepinca koju nam je ukratko predstavila s. Danijela Rebac, a nakon toga u Crkvi Presvetog Trojstva smo se molili uz vodstvo našeg duhovnog asistenta fra Svetozara Kraljevića. Uslijedio je kratki odmor, ručak „iz torbe“, uz veselo druženje i bolje upoznavanje svih članova bratstva.

Naša duhovna obnova završila je hodeći stazama križnog puta kojeg su mještani Krašića izgradili kao spomen na Blaženikovu stazu kojom se on u zatočeništvu smio kretati oko Crkve. Križni put su predvodili naši duhovni asistenti. Na jednoj od postaja križnog puta stoji: „ Sve ste mi oduzeli, a jedno niste – da kao Mojsije dižem ruke k nebu.“

Osnažene vjere i duhovno bogatiji uputili smo u 16 sati našim obiteljima u Zagreb.

Mir i dobro

Fotografije možete pogledati ovdje.

Duhovna obnova mjesnoga bratstva u došašću

priredila: s. Danijela

Mjesno bratstvu u Dubravi redovito organizira duhovnu obnovu za svoje članove dvaput godišnje – u vremenu došašća i vremenu korizme. Tako je i ove godine u došašću, u subotu, 12. prosinca, organizirana duhovna obnova, ovoga puta u samostanu Majke Božje Kraljice Karmela bosonogih sestara karmelićanki u Brezovici.
Okupljanje u samostanu u Brezovici bilo je u devet sati, a okupio se veći broj članova bratstva. Duhovnu obnovu je vodio duhovni asistent mjesnog bratstva fra Svetozar Kraljević, uz pomoć fra Antonija Muse. Duhovna obnova je započela posjetom samostanskoj crkvi i pozdravom sestre Mirjam koja je predstavila povijest Karmela u Brezovici te život i dnevne aktivnosti sadašnje zajednice koja broji 27 sestara. Potom je duhovni nagovor o Božjem milosrđu održao fra Antonio. Nakon stanke je bila prilika za ispovijed i sveta misa koju je predvodio fra Svetozar. U propovijedi je fra Svetozar govorio o pravom značenju milosrđa i načinu kako živjeti milosrđe u našemu životu svakoga dana. Nakon zajedničkoga ručka i odmora, uslijedilo je euharistijsko klanjanje, čime je duhovna obnova završila.
Uz radost bratskoga zajedništva, dublje upoznavanje teme Božjega milosrđa te vrijeme provedeno u zajedničkoj molitvi, poseban dojam je ostavio spomen na blaženoga kardinala Alojzija Stepinca koji je u Karmelu snažno prisutan. Kardinal je osnovao ovaj Karmel tako što je pozvao tri Hrvatice koje su živjele u tri različita Karmela Austriji da osnuju novu zajednicu i darovao im zemljište u Brezovici koje je pripadalo nadbiskupiji za izgradnju novoga Karmela. Samostan se gradio u teškim godinama, od 1939. do 1944., a nadbiskup ga je smatrao svojim životnim djelom. U vrijeme gradnje, dnevno je dolazio posjetiti sestre i nadzirati napredak radova. Sestrama je povjerio da mole za Domovinu i za Crkvu u njoj, osobito za svećenike, što one i danas revno čine. Oporučno im je ostavio svoj kalež koji su mu darovali roditelji prilikom slavlja mlade mise. Taj kalež je uz njega bio na svim postajama njegovoga životnog puta, uključujući i zatvor u Lepoglavi, gdje ga je također koristio prilikom slavljenja svete mise, a sestre su ga danas iznijele za svetu misu koju je fra Svetozar predslavio u samostanskoj crkvi.
Nakon ispunjenoga dana, na mjestu gdje je bilo dobro biti, uslijedio je rastanak, uz obećanje da će se posjet samostanu ponoviti.

Fotografije možete pogledati ovdje.