priredio: FRAMIR

Dvije žene dođoše svetom i nadaleko poznatom mudracu da zatraže savjet za duhovni život. Prva je mislila da je velika grešnica. Na početku braka prevarila je muža. Nije mogla zaboraviti taj grijeh, iako se kasnije besprijekorno ponašala. Štoviše, savjest joj nikako nije dala mira. Druga žena uvijek je živjela po zakonu i osjećala se u svemu pravednom, te je uživala duševni mir. Mudrac ih pozove da obje ispripovjede svoj život. Prva je u suzama ispripovjedila svoj veliki grijeh. Jecajući je rekla da za nju ne može biti oproštenja jer je mnogo sagriješila. Druga je žena rekla da nema ništa posebno ispripovjedati. Sveti se čovjek okrene prvoj ženi i reče: “Idi, kćeri, potraži najveći kamen koji možeš podići i donesi ga ovamo.” Zatim se okrene drugoj i reče: “Donesi mi toliko malih kamenčića koliko ti može stati u pregaču.” Obje žene požuriše izvršiti mudračev nalog. Prva je donijela velik kamen, druga je dovukla veliku vreću punu kamenčića. Mudrac ih pogleda, a onda reče: “Sada odnesite kamenje onamo odakle ste ga uzele i to svaki kamen na njegovo prijašnje mjesto. A onda se vratite.” Žene su pažljivo izvršavale mudračev nalog. Prva je lako našla mjesto odakle je uzela kamen te ga je tamo i ostavila. Druga je međutim uzalud obilazi la, nastojeći se prisjetiti odakle je uzela svoje kamenčiće. Bilo joj je nemoguće izvršiti zadaću, pa se mudracu vratila nesretna s vrećom punom kamenčića. Sveti se čovjek nasmiješi i reče: “Isto se događa s grijesima. “Ti”, reče okrenuvši se prvoj ženi, “lako si vratila svoj kamen na njegovo mjesto, jer si znala gdje si ga uzela. Priznala si svoj grijeh, ponizno si saslušala ukore mnogih ljudi i vlastite savjesti i pokajanjem si sve popravila. Ti, pak”, reče drugoj ženi, “ne znaš odakle si sve uzela svoje kamenčiće, kao što se nisi mogla sjetiti svojih malih grijeha. Možda si i ti osudila tuđe velike grijehe, ali zaplela si se u vlastite, jer ih nisi znala prepoznati.”