Duhovni kutak

UVREDU OPROSTITI

UVREDU OPROSTITI (Susret bratstva, 5.10.2023.)
24. nedjelja KG, A godina – tema je bila oprost, pa ćemo se osvrnuti na nju u našoj današnjoj temi.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?«
Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« ( Petar je u
ovom Evanđelju zapravo sam pitao i sam odgovarao, kada je rekao 7 – mislio je na puninu.
Isusov odgovor – 70×7 – govori nam da trebamo oprostiti bezbroj/bezgranično mnogo puta, tj.
UVIJEK)
Čitanje Knjige Sirahove (27. Poglavlje)
“Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu
se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa
kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.”
S obzirom da smo svi ranjeni, opraštanje je jedino rješenje za sve uvrede i sve načine na koje
smo uvrijeđeni/povrijeđeni. U molitvi kojom se obraćamo Nebeskom Ocu kažemo: …I otpusti
nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim…, znači – Isus je izdvojio opraštanje
kao uvjet da bismo dobili oprost! Ako ne opraštamo, činimo veliki propust!
Čuli smo Siraha u Starom zavjetu što i kako govori o tome. Mi u ispovijedi tražimo oprost od
Boga, ali trebamo doći spremni oprostiti nekome. Postoje osobe koje imaju zapreku za
ispovijed i ne mogu na taj način dobiti oprost, pa im se savjetuje da koriste Biblijske tekstove i
da UVIJEK opraštaju drugima u životu – to je za njih lijek.
Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić rekao je jednom prilikom: “Opraštanje je čin čovjekove
odluke da u sebi pobijedi zlo i da opraštanjem bude brana protiv zla koje truje ljudsku dušu
mržnjom i nasiljem. Opraštanjem nanesene nepravde, ne znači odobriti zlo. Opraštanje znači –
u sebi biti slobodan od zla!” Dakle, radi se o odluci i čovjekovoj volji, a onda ostaje pitanje kako
se nositi s osjećajima nemira, nervoze, negativnih emocija, netrpeljivosti, ljutnje, srdžbe,
neprijateljstva ili čak mržnje čovjeka kojeg potresa neopraštanje??? Mržnja koja se rađa iz
svega navedenog prije nje nosi u sebi nagon da se čini zlo i nasilje – verbalno ili fizičko. Kako ne
dopustiti da nas obuzme zlo u svakodnevnom životu?
U ovom našem svijetu danas često se mogu na različitim Internetskim portalima pročitati
komentari čitatelja, koji bez empatije iznose svoje stavove prema neistomišljenicima, koristeći
agresivni rječnik. Praštanje je otežano kada uvredu uzvratimo uvredom, iako taj postupak
donosi kratkotrajno zadovoljstvo.
Ponekad ljudi misle da je nemoguće nešto nekome oprostiti, ali to nije tako – jer – Bog od nas
traži ono što mi sigurno možemo učiniti. Mi se trebamo ODLUČITI I BITI SPREMNI oprostiti. Ako
smo spremni, Bog će učiniti svoje.
Mnogi žele ozdraviti, a nisu oprostili. Neoprost je jedna od zapreka za ozdravljenje i za molitvu!
Neki kažu da mole puno, ali da nije uslišano – moguće je da imaju ozbiljnu zapreku, npr. da nisu
nekome oprostili (naravno, moguće je i da je nakana nije u skladu s Božjom voljom).
Uvreda kao bol u duši
Tko nas sve može u jednom danu uvrijediti/povrijediti i kome sve možemo zamjeriti i –
koliko zamjerki možemo skupljati i nakupljati? Ako prolazimo svojim danima, evo nekih primjera
o kojima možda ne razmišljamo, ali ih uredno “pospremimo u sebi” : netko nam je npr. u
dućanu uzeo red, netko je bio neljubazan u nekoj uslužnoj djelatnosti, netko nas je poprijeko ili
mrko pogledao možda i opsovao, ili nešto ružno rekao u prometu, liječnik nije odreagirao na
način koji je trebao ili na koji smo očekivali, kolege na poslu, braća u zajednici, susjedi, rođaci,
svojta, prijatelji,… netko na društvenim mrežama… Na kraju, tu su i naši ukućani, naši najbliži i
sve ono što se događa u susretu s njima. Mnogima čovjek zamjeri, za mnoge čovjek kaže da su
ga uvrijedili, a to je najbolnije s najbližima – jer vezano uz njih imamo najveća očekivanja oko
ljubavi, pažnje itd. To nas sve ranjava – nekoga manje – nekoga više, pa mi često “skupljamo” te
svakodnevne uvrede. I važno je da ih posvješćujemo i opraštamo.
Kada ne opraštamo, u nama se rađa netrpeljivost, čak mržnja, koja može rezultirati i bolešću
tijela.
Važno je da ne zašutimo (ignoriranje), da nismo ogorčeni, da ljutnju ne zadržimo u sebi kako ne
bi bujala i da ne idemo spavati, a da nismo oprostili.
Kako oprostiti, pogotovo ako je to jako teško? Dva su ključna koraka:
1. korak je pitanje VOLJE: ODLUČIM DA ŽELIMO OPROSTITI
2. korak je molitva: MOLIM BOGA za MILOST OPRAŠTANJA
Mi sami po sebi nemamo snagu za opraštanje, tu nam snagu kroz molitvu daje Bog.
Molitva za milost opraštanja – to je molitva koja će sigurno biti uslišana. Oprostom također
vjerujemo da se druga osoba može promijeniti, pa joj pomažemo da se mijenja… “dobrim se
nadvladava zlo”. Ako pamtimo sve loše stvari koje su nam učinjene, to je kao da osobu/osobe
koje su nas povrijedile držimo u nekoj vrsti zatvora, zarobljeništva u svom srcu. A mi smo
pozvani da oslobađamo sužnje iz svog srca…
Oprostiti, a ne zaboraviti?
To su dvije različite stvari. Mi pamtimo lijepe i teške događaje, a neke teške posebno pamtimo.
Npr. događaje domovinskog rata ne smijemo zaboraviti, oni su nam pouka. Kako znati jesmo li
oprostili??? Znamo po tome što naše emocije i sjećanje nisu bolni, nema više ljutnje,
osvetoljubivosti, srdžbe, suza, nego je u nama mir.
Isus je ispričao prispodobu o dva dužnika. 10 tisuća talenata i sto denara, dakle velika je razlika
u dugu (možda bi bila dobra usporedba duga od desetaka/stotina kg zlata nasuprot dugu od sto
dnevnica). Mi smo ovi veliki dužnici prema Bogu, vezano uz naše grijehe, a ovaj mali dužnik
predstavlja ljude koji su nama dužnici. Istu rečenicu su oba dužnika izgovorili, tj. Tražili oprost:
“Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti”. Mi trebamo razmisliti da oprostimo onima koji nam
nisu dali ljubavi, pažnje, usluge, itd.
PRAŠTANJE nasuprot MRŽNJI I NEOPRAŠTANJU
Ako mi oprostimo, i nama će se oprostiti…dok smo još na putu, kako ne bi bili predani
mučiteljima (mučitelji su nama podsjetnik na Čistilište).
Ako se vratimo na čitanje knjige Sirahove iz 24. NKG, 1. Čitanje:
“Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s
čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od
mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom;
sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega, i na savez
Svevišnjega pa oprosti krivicu.”
Opraštanje je dragocjeno. Vrlo je važno moliti Gospodina (kako je već spomenuto) da nas
podsjeti u različitim životnim situacijama (kada nas uvrijede, kada se naljutimo), da molimo za
milost OPRAŠTANJA! Praštanjem unosimo svjetlo u svijet i zaustavljamo lanac zla, te dobivamo
blagoslove od Boga.
Na kraju, sažetak – zašto opraštati?
– Da ne živimo u trajno negativnim osjećajima
– Opraštamo radi sebe
– Da ne budemo prikovani uz prošlost
– Da bi naše molitve bile primljene i uslišane od Boga
– Da zaustavljamo daljnje širenje zla
– Da drugima pomognemo da se promijene
Što nije opraštanje?
– Osjećaj srdžbe i želja za osvetom
– Nijekanje događaja koji su se dogodili
– Opraštanje nije zaborav
– Opraštanje ne znači odreći se svojih prava
– Opraštati ne znači opravdati drugoga
– Opraštanje nije dokazivanje moralne nadmoći
– Opraštanje nije prebacivanje odgovornosti na Boga
– Opraštanje je čin volje i odluka
– Kod opraštanja treba definirati svoj gubitak i podijeliti s nekom osobom svoju
povrijeđenost
– Opraštanje je proces – opraštati nije lagano
– Potrebno je naći smisao svoje povrijeđenosti u nekoj situaciji
– Trebamo se smatrati dostojnim oproštenja, jer nam je već oprošteno
– Potrebno je otvoriti se milosti opraštanja
– Potrebno je pomiriti se s Bogom
– Potrebno je opraštati samima sebi
Zaključak:
Opraštajmo onima koji nas nisu ljubili i molimo za oprost one koje mi nismo ljubili!
Prikazujmo ih Gospodinu i molimo za njih!
Pitanja za razgovor u bratstvu:
a) Živimo li u svome bratstvu ovo duhovno djelo milosrđa?
b) Vježba: Ako nas je netko ovih dana povrijedio i to nije u našem srcu još riješeno,
recimo sada Isusu u sebi za tu osobu koja nam je ”to i to” učinila/ ili nije učinila.
Recimo Isusu što točno toj osobi opraštamo (minutu – dvije ostanimo u tišini sami sa
sobom).
c) Podijelimo na kraju 4 važna koraka u praštanju:
1. ŽELIM oprostiti (čin VOLJE)
2. Pred Isusa stati i reći : OPRAŠTAM!
3. BLAGOSLOVITI osobu kojoj trebam oprostiti
4. Moliti da se ISCIJELE MOJE RANE iz te situacije
Pripremila: s. Višnja

Kratki osvrt na boravak na Taboru u srpnju

Kratki osvrt na boravak na Taboru u srpnju (6.7. – 9.7., čet popodne, uvodno razmatranje – nedjelja oko podne, ručak)

Na Taboru su (zajedno sa članovima raznih bratstava iz naše zemlje) boravile s. Zlata Križić, s. Višnja Gracin I s. Valentina Šimonović iz nove grupe. Tema seminara bila je: “Bog moj i sve moje”. Struktura cijelog dana izgledala je ovako:
– Molitva časoslova (8h)
– doručak
– jutarnje razmatranje s pauzom
– ručak
– ispovijed /Franj. Krunica i bolesničko pomazanje)
– sv. Misa
– večera
– molitva (molitva otklinjanja, pojedinačno polaganje rukuza ozdravljenje i
oslobođenje/ molitva za oslobođenje od ovisnosti i navezanosti)
– počinak (22 h)

Najbitnije iz predavanja/razmatranja: p. Ivan Matić naglasio je da je ove godine 800. obljetnica proslave živih jaslica u Grecciu i da je sv. Franjo bio posebno usredotočen na Božić, koji je prekretnica – jer je Bog postao čovjekom (jedno slavlje), te 800. Obljetnica od pisanja pravila života/načina života (drugo slavlje).
Neke zapisane crtice sa razmatranja:
Ako se sjetimo riječi “idi i obnovi Crkvu” – pitanje za nas je: Kako to DANAS JA mogu učiniti? Popraviti crkvu je mučan i težak posao, događa se uz žrtvu i progonstvo, ALI to je blagoslovljen posao! U razmatranjima je bilo riječi o Franjinom i Klarinom životu, o teškom povijesnom vremenu u kojem su živjeli (vrijeme križarskih ratova) i o tome kako Bog U SVAKO VRIJEME PODIŽE JAKE I NOVE LJUDE; o samooplijeni tj. Kristovom osiromašenju, što bi trebao biti i naš franjevački cilj (umiranje sebi). Bilo je govora o krštenju, u trenu krštenja smo BAŠ, BAŠ sveti i uvijek se trebamo sjetiti da smo Božje dijete. Također, bilo je riječi o Isusovom svakodnevnom životu i o tome kako mi u običnom ljudskom susretu možemo nekome promijeniti život, jer je u nama Krist. Razmatrali smo o Franjinoj ljubavi prema Euharistiji, o izrazu “Majka Crkva” , jer se u njoj rađamo, hranimo i umiremo, slušali smo iz KKC o posljednjoj kušnji crkve i razmišljali kako se Crkva danas izdaje IZNUTRA (u nekim biskupijama, konferencijama). Razdor iznutra/mrtvilo može postojati i u bratstvima i zajednicama, možda mogu biti prisutni zavist i ljubomora. Preslikali smo ovo na naš život i pitanje “Kako slavim Euharistiju?” (mogu je slaviti svim srcem ili imati neke loše nakane, a pri tome blagovati – dakle – i ja mogu izdavati). Bilo je govora o strukturi I, II I III Reda i o tome kako u oko 125 zemalja postoji OFS. P. Matić je spomenuo da je putovao godinama svijetom, posebno po Aziji i J. Americi i imao susrete sa svjetovnim
franjevcima, čija je ljubav puno gorljivija od naše u Europi. Od vremena sv. Franje počelo je pučko misionarenje i propovijedanje od grada do grada ….spomenuta je i kapelica iz 14. st. u Trogiru, izvan grada, jer je sv. Franjo tamo došao, te su spomenute sestre klarise u Splitu, koje su tamo od početaka do danas.

Pitanja za sve nas vezana uz čitanja i razmatranja tih dana :

 Živim li dvoličnu duhovnost?
 Razmislimo : Tko je moj Izak u životu? Izak = netko /nešto meni posebno dragocjeno, bez čega bi mi bilo teško živjeti?
 Jesam li pozorna na TREN milosti? Taj TREN je uvijek po mojoj mjeri i nikad previše…
 Ulazim li u mjesto gube – mjesto moga uskrsnuća?
 Koliko sam neznatna?
 Koliko radim i djelujem iz ljubavi? (djelovanje iz ljubavi je življenje Evanđelja – i da nisam kršćanin)
 Koji je moj način da “idem i popravim Crkvu”?

Neki zaključci:
 Prepoznaj ruševine gdje živiš i tamo obnovi ljubav i milosrđe
 Obnovi obiteljsku Crkvu
 Obnovi MB
 Obnovi župu
 Počni ispočetka – jer obnova se događa samo u ljubavi, u malim stvarima i malim trenucima
 Djeluj SAMO tamo gdje živiš – kao Krist u Jeruzalemu
 Obnovi zahvalnost (nemoj mrmljati, prigovarati i kukati)
 Gdje god idem/ideš, nosim/nosiš i identitet bratstva – pazi da ne budem/budeš sablazan!
 Poticaj za ovu i svaku Skupštinu: pogledati osobu lijevo i desno od sebe i reći joj nešto lijepo!

Pripremila: s. Višnja

U LAHORU BOŽJE RIJEČI

priredio: FRAMIR

„Stoga budi budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tome što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega!“  (Lk 21, 36)

GOSPODIN DOLAZI K TEBI

Gospodine, neka me Tvoj dodir blagoslovi prije nego započne dan.

Gospodine, daj da Tvoje oči barem nekoliko trenutaka otpočinu na očima mojim.

Gospodine, dopusti mi da znanje o Tvome prijateljstvu ponesem u svoj svagdan.

Gospodine, ispuni moju dušu:

glazbom svojom,

mislima svojim,

radošću svojom.

Gospodine, prati me kroz buku dana.

I neka sunčani trak ljubavi Tvoje poljubi vrhunce misli mojih.

Gospodine, neka u dolini mojih napora sazrijeva žetva moja.

                (R. Tagore)

***

„Budni budite i svako doba molite!“ Kako su suvremene i zahtjevne ove Tvoje riječi, Gospodine! Izrekao si ih prije mnogo godina, a Crkva ih i danas u ovo sveto i posebno vrijeme  ponavlja s nesmanjenom brigom i jačinom: meni, tebi i svima koji je srcem žele čuti. I neka nas Tvoja riječ drži tako  budnima da nam ne bi morao doviknuti: «Probudite se!» jer smo tvrdo pozaspali.

DJELA, NE SAMO RIJEČI

priredio: FRAMIR

Jedan je pobožni čovjek prolazio ulicom grada i susreo djevojčicu. Sjedila je na pločniku u pohabanoj odjeći i tražila milostinju. Prolazeći kraj nje glasno je razmišljao: “Gospodine, pa kako možeš dopustiti nešto ovakvo? Molim Te, poduzmi nešto!”

Uvečer za vrijeme televizijskog dnevnika opazi jezive prizore djece koja umiru od gladi. Ponovno se obrati Bogu: “Gospodine, kakva sirotinja! Daj, učini nešto!”

I kad se na izmaku dana povukao na molitvu i sabranost čuo je u svome srcu jasan Božji glas : ”Prijatelju, ja pa ja sam već nešto učinio – stvorio sam tebe!” Ti trebaš biti moja produžena ruke u ovome svijetu.

Nepoznati autor

Mi živimo u vremenu prepunom dobrih i lijepih riječi. No, za naša djela se to ne bi baš moglo reći. Ta lakše je dobro govoriti nego svoje riječi pretočiti u konkretna dobra djela, u konkretnom vremenu i prostoru i sasvim konkretnim ljudima koje danomice susrećemo na svome životnome putu. Pri tome svakako ne smijemo zaboraviti i činjenicu kako je najlakše učiniti grijeh propustom i da je „put do pakla popločan našim dobrim odlukama koje nismo izvršili!“

Zato,  moli Gospodina da ti nadahne prave misli da uvijek možeš donijeti prave odluke, osobito one životno važne i najvažnije, te učiniti ispravne korake i prava djela. Moli  „da Gospodin blagoslovi tvoj rad, ali ne zahtijevaj da  ga On mjesto tebe i uradi.” (K.H.Waggerl)

MOLITVA DUHU SVETOMU

priredio: FRAMIR

DUŠE SVETI, OČISTI MOJU DUŠU
Svemogući Bože, vječni pravedni i milosrdni Oče,
daruj mi, da po tvojoj milosti, uvijek vršim tvoju Volju i da želim ono što Ti hoćeš. Očisti moju dušu, da obasjana svjetlom Duha Svetoga i upaljena njegovom ljubavlju, može sljediti primjer Tvoga Sina i našega Gospodina, Isusa Krista.
Daj mi da po tvojoj milosti dođem k tebi, Uzvišeni i Svemogući Bože, koji živiš i kraljuješ u slavi, u savršenom Trojstvu i Jedinstvu, u sve vijeke vjekova.  Amen.

                                                             (sv. Franjo Asiški)

Molitva Duhu Svetomu
Dođi Duše Presveti, prosvijetli moju pamet da spoznam uvijek što mi je činiti, što je Božja Volja.
Podaj mi milost, da uvijek i na vrijeme prepoznam glas savjesti kao Tvoj glas,
i daj mi snage da ga prihvatim i da mu se nikada više ne oduprem.
Pomozi mi, da mogu dobro iskoristiti vrijeme, uvijek slaveći Boga, ma što god radio.
Probudi u mojoj duši smisao za žrtvu i odricanje.
Uništi moje sebeljublje, da mogu samo za Boga živjeti.
Prosvijetli me, da mogu sabrano i iskreno moliti,
donositi dobre odluke i izvršavati ih.
Ukloni iz moje duše svaku sumnju i daj mi jakosti da se potpuno predam tebi, da me Ti vodiš, po Marijinom primjeru, u zajedništvu sa Isusom i Bogom Ocem.

Amen!

(nepoznati autor)

Dobri pastir

priredio: FRAMIR

DOBRI PASTIR

„Ovce su zajedno s pastirima podložne jednom Pastiru“.

Sv. Augustin

***

U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Namjesnik – koji nije pastir, komu ovce nisu vlastite – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem, i glas će moj čuti, i postat će jedno stado, jedan pastir. «

Iv 10,11-16

„Postoje danas dvije vrste pastira: jedni se brinu za vunu, drugi za meso. Za ovce nije briga nikoga. U svakom slučaju, JEDAN je među nama kojemu nije stalo ni do »vune ni do mesa«, nego do nas. To je Dobri Pastir. On me ne želi upregnuti u svoja kola, stalo mu je do mene, daje mi da dođem k sebi.

F.  Kamphaus

IZGUBLJENA OVCA

Jedna hasidska priča kaži kako je jedna ovca pronašla rupu u ogradi i pobjegla kroz nju. Daleko je odlutala te se više nije znala vratiti. A onda je opazila da je slijedi vuk. Trčala je i trčala, ali vuk ju je i dalje progonio. Konačno je došao pastir i otjerao vuka, a ovcu uzeo nježno na ramena i vratio je u tor. Usprkos savjetima sa svih strana pastir je odbio zatvoriti rupu u ogradi.

Hasidska priča 

„Ti si Gospodine, Dobri pastir. Ti znaš da trebamo vođu i čuvara. Ti nas vodi i čuvaj, da i mi postanemo pastiri te možemo čuvati i voditi one koji nas trebaju“.

J. Zink