Kratki osvrt na boravak na Taboru u srpnju (6.7. – 9.7., čet popodne, uvodno razmatranje – nedjelja oko podne, ručak)

Na Taboru su (zajedno sa članovima raznih bratstava iz naše zemlje) boravile s. Zlata Križić, s. Višnja Gracin I s. Valentina Šimonović iz nove grupe. Tema seminara bila je: “Bog moj i sve moje”. Struktura cijelog dana izgledala je ovako:
– Molitva časoslova (8h)
– doručak
– jutarnje razmatranje s pauzom
– ručak
– ispovijed /Franj. Krunica i bolesničko pomazanje)
– sv. Misa
– večera
– molitva (molitva otklinjanja, pojedinačno polaganje rukuza ozdravljenje i
oslobođenje/ molitva za oslobođenje od ovisnosti i navezanosti)
– počinak (22 h)

Najbitnije iz predavanja/razmatranja: p. Ivan Matić naglasio je da je ove godine 800. obljetnica proslave živih jaslica u Grecciu i da je sv. Franjo bio posebno usredotočen na Božić, koji je prekretnica – jer je Bog postao čovjekom (jedno slavlje), te 800. Obljetnica od pisanja pravila života/načina života (drugo slavlje).
Neke zapisane crtice sa razmatranja:
Ako se sjetimo riječi “idi i obnovi Crkvu” – pitanje za nas je: Kako to DANAS JA mogu učiniti? Popraviti crkvu je mučan i težak posao, događa se uz žrtvu i progonstvo, ALI to je blagoslovljen posao! U razmatranjima je bilo riječi o Franjinom i Klarinom životu, o teškom povijesnom vremenu u kojem su živjeli (vrijeme križarskih ratova) i o tome kako Bog U SVAKO VRIJEME PODIŽE JAKE I NOVE LJUDE; o samooplijeni tj. Kristovom osiromašenju, što bi trebao biti i naš franjevački cilj (umiranje sebi). Bilo je govora o krštenju, u trenu krštenja smo BAŠ, BAŠ sveti i uvijek se trebamo sjetiti da smo Božje dijete. Također, bilo je riječi o Isusovom svakodnevnom životu i o tome kako mi u običnom ljudskom susretu možemo nekome promijeniti život, jer je u nama Krist. Razmatrali smo o Franjinoj ljubavi prema Euharistiji, o izrazu “Majka Crkva” , jer se u njoj rađamo, hranimo i umiremo, slušali smo iz KKC o posljednjoj kušnji crkve i razmišljali kako se Crkva danas izdaje IZNUTRA (u nekim biskupijama, konferencijama). Razdor iznutra/mrtvilo može postojati i u bratstvima i zajednicama, možda mogu biti prisutni zavist i ljubomora. Preslikali smo ovo na naš život i pitanje “Kako slavim Euharistiju?” (mogu je slaviti svim srcem ili imati neke loše nakane, a pri tome blagovati – dakle – i ja mogu izdavati). Bilo je govora o strukturi I, II I III Reda i o tome kako u oko 125 zemalja postoji OFS. P. Matić je spomenuo da je putovao godinama svijetom, posebno po Aziji i J. Americi i imao susrete sa svjetovnim
franjevcima, čija je ljubav puno gorljivija od naše u Europi. Od vremena sv. Franje počelo je pučko misionarenje i propovijedanje od grada do grada ….spomenuta je i kapelica iz 14. st. u Trogiru, izvan grada, jer je sv. Franjo tamo došao, te su spomenute sestre klarise u Splitu, koje su tamo od početaka do danas.

Pitanja za sve nas vezana uz čitanja i razmatranja tih dana :

 Živim li dvoličnu duhovnost?
 Razmislimo : Tko je moj Izak u životu? Izak = netko /nešto meni posebno dragocjeno, bez čega bi mi bilo teško živjeti?
 Jesam li pozorna na TREN milosti? Taj TREN je uvijek po mojoj mjeri i nikad previše…
 Ulazim li u mjesto gube – mjesto moga uskrsnuća?
 Koliko sam neznatna?
 Koliko radim i djelujem iz ljubavi? (djelovanje iz ljubavi je življenje Evanđelja – i da nisam kršćanin)
 Koji je moj način da “idem i popravim Crkvu”?

Neki zaključci:
 Prepoznaj ruševine gdje živiš i tamo obnovi ljubav i milosrđe
 Obnovi obiteljsku Crkvu
 Obnovi MB
 Obnovi župu
 Počni ispočetka – jer obnova se događa samo u ljubavi, u malim stvarima i malim trenucima
 Djeluj SAMO tamo gdje živiš – kao Krist u Jeruzalemu
 Obnovi zahvalnost (nemoj mrmljati, prigovarati i kukati)
 Gdje god idem/ideš, nosim/nosiš i identitet bratstva – pazi da ne budem/budeš sablazan!
 Poticaj za ovu i svaku Skupštinu: pogledati osobu lijevo i desno od sebe i reći joj nešto lijepo!

Pripremila: s. Višnja