UVREDU OPROSTITI (Susret bratstva, 5.10.2023.)
24. nedjelja KG, A godina – tema je bila oprost, pa ćemo se osvrnuti na nju u našoj današnjoj temi.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?«
Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« ( Petar je u
ovom Evanđelju zapravo sam pitao i sam odgovarao, kada je rekao 7 – mislio je na puninu.
Isusov odgovor – 70×7 – govori nam da trebamo oprostiti bezbroj/bezgranično mnogo puta, tj.
UVIJEK)
Čitanje Knjige Sirahove (27. Poglavlje)
“Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu
se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa
kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.”
S obzirom da smo svi ranjeni, opraštanje je jedino rješenje za sve uvrede i sve načine na koje
smo uvrijeđeni/povrijeđeni. U molitvi kojom se obraćamo Nebeskom Ocu kažemo: …I otpusti
nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim…, znači – Isus je izdvojio opraštanje
kao uvjet da bismo dobili oprost! Ako ne opraštamo, činimo veliki propust!
Čuli smo Siraha u Starom zavjetu što i kako govori o tome. Mi u ispovijedi tražimo oprost od
Boga, ali trebamo doći spremni oprostiti nekome. Postoje osobe koje imaju zapreku za
ispovijed i ne mogu na taj način dobiti oprost, pa im se savjetuje da koriste Biblijske tekstove i
da UVIJEK opraštaju drugima u životu – to je za njih lijek.
Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić rekao je jednom prilikom: “Opraštanje je čin čovjekove
odluke da u sebi pobijedi zlo i da opraštanjem bude brana protiv zla koje truje ljudsku dušu
mržnjom i nasiljem. Opraštanjem nanesene nepravde, ne znači odobriti zlo. Opraštanje znači –
u sebi biti slobodan od zla!” Dakle, radi se o odluci i čovjekovoj volji, a onda ostaje pitanje kako
se nositi s osjećajima nemira, nervoze, negativnih emocija, netrpeljivosti, ljutnje, srdžbe,
neprijateljstva ili čak mržnje čovjeka kojeg potresa neopraštanje??? Mržnja koja se rađa iz
svega navedenog prije nje nosi u sebi nagon da se čini zlo i nasilje – verbalno ili fizičko. Kako ne
dopustiti da nas obuzme zlo u svakodnevnom životu?
U ovom našem svijetu danas često se mogu na različitim Internetskim portalima pročitati
komentari čitatelja, koji bez empatije iznose svoje stavove prema neistomišljenicima, koristeći
agresivni rječnik. Praštanje je otežano kada uvredu uzvratimo uvredom, iako taj postupak
donosi kratkotrajno zadovoljstvo.
Ponekad ljudi misle da je nemoguće nešto nekome oprostiti, ali to nije tako – jer – Bog od nas
traži ono što mi sigurno možemo učiniti. Mi se trebamo ODLUČITI I BITI SPREMNI oprostiti. Ako
smo spremni, Bog će učiniti svoje.
Mnogi žele ozdraviti, a nisu oprostili. Neoprost je jedna od zapreka za ozdravljenje i za molitvu!
Neki kažu da mole puno, ali da nije uslišano – moguće je da imaju ozbiljnu zapreku, npr. da nisu
nekome oprostili (naravno, moguće je i da je nakana nije u skladu s Božjom voljom).
Uvreda kao bol u duši
Tko nas sve može u jednom danu uvrijediti/povrijediti i kome sve možemo zamjeriti i –
koliko zamjerki možemo skupljati i nakupljati? Ako prolazimo svojim danima, evo nekih primjera
o kojima možda ne razmišljamo, ali ih uredno “pospremimo u sebi” : netko nam je npr. u
dućanu uzeo red, netko je bio neljubazan u nekoj uslužnoj djelatnosti, netko nas je poprijeko ili
mrko pogledao možda i opsovao, ili nešto ružno rekao u prometu, liječnik nije odreagirao na
način koji je trebao ili na koji smo očekivali, kolege na poslu, braća u zajednici, susjedi, rođaci,
svojta, prijatelji,… netko na društvenim mrežama… Na kraju, tu su i naši ukućani, naši najbliži i
sve ono što se događa u susretu s njima. Mnogima čovjek zamjeri, za mnoge čovjek kaže da su
ga uvrijedili, a to je najbolnije s najbližima – jer vezano uz njih imamo najveća očekivanja oko
ljubavi, pažnje itd. To nas sve ranjava – nekoga manje – nekoga više, pa mi često “skupljamo” te
svakodnevne uvrede. I važno je da ih posvješćujemo i opraštamo.
Kada ne opraštamo, u nama se rađa netrpeljivost, čak mržnja, koja može rezultirati i bolešću
tijela.
Važno je da ne zašutimo (ignoriranje), da nismo ogorčeni, da ljutnju ne zadržimo u sebi kako ne
bi bujala i da ne idemo spavati, a da nismo oprostili.
Kako oprostiti, pogotovo ako je to jako teško? Dva su ključna koraka:
1. korak je pitanje VOLJE: ODLUČIM DA ŽELIMO OPROSTITI
2. korak je molitva: MOLIM BOGA za MILOST OPRAŠTANJA
Mi sami po sebi nemamo snagu za opraštanje, tu nam snagu kroz molitvu daje Bog.
Molitva za milost opraštanja – to je molitva koja će sigurno biti uslišana. Oprostom također
vjerujemo da se druga osoba može promijeniti, pa joj pomažemo da se mijenja… “dobrim se
nadvladava zlo”. Ako pamtimo sve loše stvari koje su nam učinjene, to je kao da osobu/osobe
koje su nas povrijedile držimo u nekoj vrsti zatvora, zarobljeništva u svom srcu. A mi smo
pozvani da oslobađamo sužnje iz svog srca…
Oprostiti, a ne zaboraviti?
To su dvije različite stvari. Mi pamtimo lijepe i teške događaje, a neke teške posebno pamtimo.
Npr. događaje domovinskog rata ne smijemo zaboraviti, oni su nam pouka. Kako znati jesmo li
oprostili??? Znamo po tome što naše emocije i sjećanje nisu bolni, nema više ljutnje,
osvetoljubivosti, srdžbe, suza, nego je u nama mir.
Isus je ispričao prispodobu o dva dužnika. 10 tisuća talenata i sto denara, dakle velika je razlika
u dugu (možda bi bila dobra usporedba duga od desetaka/stotina kg zlata nasuprot dugu od sto
dnevnica). Mi smo ovi veliki dužnici prema Bogu, vezano uz naše grijehe, a ovaj mali dužnik
predstavlja ljude koji su nama dužnici. Istu rečenicu su oba dužnika izgovorili, tj. Tražili oprost:
“Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti”. Mi trebamo razmisliti da oprostimo onima koji nam
nisu dali ljubavi, pažnje, usluge, itd.
PRAŠTANJE nasuprot MRŽNJI I NEOPRAŠTANJU
Ako mi oprostimo, i nama će se oprostiti…dok smo još na putu, kako ne bi bili predani
mučiteljima (mučitelji su nama podsjetnik na Čistilište).
Ako se vratimo na čitanje knjige Sirahove iz 24. NKG, 1. Čitanje:
“Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s
čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od
mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom;
sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega, i na savez
Svevišnjega pa oprosti krivicu.”
Opraštanje je dragocjeno. Vrlo je važno moliti Gospodina (kako je već spomenuto) da nas
podsjeti u različitim životnim situacijama (kada nas uvrijede, kada se naljutimo), da molimo za
milost OPRAŠTANJA! Praštanjem unosimo svjetlo u svijet i zaustavljamo lanac zla, te dobivamo
blagoslove od Boga.
Na kraju, sažetak – zašto opraštati?
– Da ne živimo u trajno negativnim osjećajima
– Opraštamo radi sebe
– Da ne budemo prikovani uz prošlost
– Da bi naše molitve bile primljene i uslišane od Boga
– Da zaustavljamo daljnje širenje zla
– Da drugima pomognemo da se promijene
Što nije opraštanje?
– Osjećaj srdžbe i želja za osvetom
– Nijekanje događaja koji su se dogodili
– Opraštanje nije zaborav
– Opraštanje ne znači odreći se svojih prava
– Opraštati ne znači opravdati drugoga
– Opraštanje nije dokazivanje moralne nadmoći
– Opraštanje nije prebacivanje odgovornosti na Boga
– Opraštanje je čin volje i odluka
– Kod opraštanja treba definirati svoj gubitak i podijeliti s nekom osobom svoju
povrijeđenost
– Opraštanje je proces – opraštati nije lagano
– Potrebno je naći smisao svoje povrijeđenosti u nekoj situaciji
– Trebamo se smatrati dostojnim oproštenja, jer nam je već oprošteno
– Potrebno je otvoriti se milosti opraštanja
– Potrebno je pomiriti se s Bogom
– Potrebno je opraštati samima sebi
Zaključak:
Opraštajmo onima koji nas nisu ljubili i molimo za oprost one koje mi nismo ljubili!
Prikazujmo ih Gospodinu i molimo za njih!
Pitanja za razgovor u bratstvu:
a) Živimo li u svome bratstvu ovo duhovno djelo milosrđa?
b) Vježba: Ako nas je netko ovih dana povrijedio i to nije u našem srcu još riješeno,
recimo sada Isusu u sebi za tu osobu koja nam je ”to i to” učinila/ ili nije učinila.
Recimo Isusu što točno toj osobi opraštamo (minutu – dvije ostanimo u tišini sami sa
sobom).
c) Podijelimo na kraju 4 važna koraka u praštanju:
1. ŽELIM oprostiti (čin VOLJE)
2. Pred Isusa stati i reći : OPRAŠTAM!
3. BLAGOSLOVITI osobu kojoj trebam oprostiti
4. Moliti da se ISCIJELE MOJE RANE iz te situacije
Pripremila: s. Višnja