priredio: FRAMIR

PRAVI GLAS
 
Prije šezdesetak godina jedna je djevojčica bila zaposlena kao pastirica na farmi svojih bogatih rođaka. Djevojčica je cijeli život živjela na selu i navikla se na sve neprilike seoskog života. Tako joj se jednom, dok je vodila stado ovaca kući s paše, dogodiloo da je naišla na nekog dječaka i njegovo stado, te su se ovce izmiješale. Dječak nije vidio način kako da razdvoji ovce te je briznuo u plač bojeći se gospodareva gnjeva. Djevojčica je na to rekla: »Ne boj se. Ja znam što treba. Ti samo prestani plakati i gledaj što ću učiniti«. Zatim je zaobišla ovce, stala ispred njih i uzviknula kao što je to obično činila: »Dođite, ljepotice moje.«
I onda je krenula ispred ovaca, a njezine su ovce slijedile njezin glas, te ih je ona nesmetano odvela kući.
P. Purchas 
 
 

DA BUDEM SRETAN
 
Tebe tražim, Gospodine,
Na svim svojim putovima.
Ne nalazim te
Ako mi ti vrata ne otvoriš.
Ti si vrata.
Želio bih kroz njih proći
I tebe naći.
Gospodine, ti želiš da ja nađem svoj put.
Ti želiš da budem sretan
I da dođem do cilja.
Htio bih htjeti što ti hoćeš.
                                                      J. Zink