priredio: FRAMIR

Malom su Bratu redovito dolazili na razgovor učenici – odgajanici, kojima je on bio odgojitelj i od njega tražili dobar i mudar savjet. Čekali bi svi strpljivo u redu ispred njegove sobe te jedan po jedan ulazili i razgovarali. Naravno, ništa se nije moglo razumjeti. Samo po glasnim
povicima Maloga Brata, odgojitelja, moglo se znati kakvo je zapravo stanje i kako se razgovor odvijao. Naime, svatko bi najprije započinjao s nekim sitnim problemčićem koji ga muči, a zatim bi uslijedili sve veći i veći problemi. I tako, kako bi razgovor tekao, Mali bi Brat, odgojitelj, uzdisao: – Ohoh – tiho i jednom. A zatim, kako su i problemi rasli i bivali sve veći i teži, i uzdasi Maloga Brata, odgojitelja, bili su sve učestaliji, brži i glasniji: – Oho .. o.! Oho … oo .. ! O … ho … ooo .. ! Oho .. oooo … ! O … ho – ho …. ooooo!