(Toma Čelanski, Vita prima)
Glasom svojim Gospodinu vapijem (Ps 142)
Glasom svojim Gospodinu vapijem
glasom svojim Gospodinu se molim.
Izlijevam pred njim molitvu svoju,*
tjeskobu svoju pred njim kazujem,
Kad kolne u meni duša moja,*
ti znaš staze moje.
Na ovom putu kojim hodim*
sakriše mi zamku.
Gledam nadesno i vidim:*
nema nikoga tko bi me poznao.
Nije moguće da bježim*
i nitko se ne brine za dušu moju.
Vapijem k tebi, Gospodine,
i rekoh: ti si nada moja, *
dio moj u zemlji živih.
Pazi na molitvu moju, *
jer sam vrlo ponižen.
Oslobodi me od onih koji me progone, *
jer su jači od mene.
Izvedi iz tamnice dušu moju da slavim ime tvoje, *
iščekuju me pravedni dok me ne nagradiš.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,*
kako bijaše na početku, tako i sada i vazda †
i u vijeke vjekova. Amen.