pripremio: Mali Brat FRAMIR
Jedna legenda pripovijeda kako je neki suvremeni čovjek zalutao u pustinji. Budući da je sunce nemilosrdno pržilo jako ožedni. Kad je već bio na izmaku snaga u daljini ugleda oazu:
– Ah, to je samo fatamorgana. Samo titraj zraka koji me vara. U stvarnosti nema tu ništa, pomisli.
I što se bliže primicao oazi sve je jasnije vidio datulju, travu i prije svega izvor s bistrom hladnom vodom.
– Naravno, to je samo mašta, plod gladi i moga više neuračunljiva mozga, razmišljao je dalje. Štoviše sada čujem i vodu kako žubori. Ah, kako je priroda surova? Ta to je samo halucinacija sluha…
Nedugo nakon toga dva beduina ga nađu mrtva.
– Možeš li ti to uopće i zamisliti, reče jedan drugome? Zrele datulje i bistra voda su mu bili nadohvat usta, a on, on je umro od gladi i žeđi. Kako je to moguće?
– E, on je bio suvremeni čovjek, odgovori drugi.
(autor nepoznat)
U zagrebačkoj Dubravi, u kapelici samostana Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 13. siječnja 2011. godine, nakon razdoblja simpatizerstva i upoznavanja reda, devet sestara bratstva je pod Službom Riječi primljeno u novicijat Franjevačkog svjetovnog reda.
