priredio: FRAMIR

Jedan je pobožni čovjek prolazio ulicom grada i susreo djevojčicu. Sjedila je na pločniku u pohabanoj odjeći i tražila milostinju. Prolazeći kraj nje glasno je razmišljao: “Gospodine, pa kako možeš dopustiti nešto ovakvo? Molim Te, poduzmi nešto!”

Uvečer za vrijeme televizijskog dnevnika opazi jezive prizore djece koja umiru od gladi. Ponovno se obrati Bogu: “Gospodine, kakva sirotinja! Daj, učini nešto!”

I kad se na izmaku dana povukao na molitvu i sabranost čuo je u svome srcu jasan Božji glas : ”Prijatelju, ja pa ja sam već nešto učinio – stvorio sam tebe!” Ti trebaš biti moja produžena ruke u ovome svijetu.

Nepoznati autor

Mi živimo u vremenu prepunom dobrih i lijepih riječi. No, za naša djela se to ne bi baš moglo reći. Ta lakše je dobro govoriti nego svoje riječi pretočiti u konkretna dobra djela, u konkretnom vremenu i prostoru i sasvim konkretnim ljudima koje danomice susrećemo na svome životnome putu. Pri tome svakako ne smijemo zaboraviti i činjenicu kako je najlakše učiniti grijeh propustom i da je „put do pakla popločan našim dobrim odlukama koje nismo izvršili!“

Zato,  moli Gospodina da ti nadahne prave misli da uvijek možeš donijeti prave odluke, osobito one životno važne i najvažnije, te učiniti ispravne korake i prava djela. Moli  „da Gospodin blagoslovi tvoj rad, ali ne zahtijevaj da  ga On mjesto tebe i uradi.” (K.H.Waggerl)