U subotu, 17.2. 2024. nas dvadesetak imalo je duhovnu obnovu u Križevcima. Posjetili smo grkokatoličku katedralu presvete Trojice u Križevcima, biskupsku rezidenciju, dječji dom i sestre bazilijanke, s organizatorom puta – bogoslovom fra Benjaminom Milkovićem i bogoslovom fra Andrijom Antom Vasiljem.

    U Križevce smo došli oko 9 sati. Dočekao nas je otac Mladen Mikulić, eparhijski kancelar i redovnik, koji potječe iz rimokatoličke obitelji. S njim smo proveli neko vrijeme u crkvi, bogato ukrašenoj ikonama i slikarskim djelima s kraja 19. stoljeća. Ova katedrala nastala je na temeljima augustinskog samostana iz 14. st., kojeg su u 17. st. preuzeli franjevci. Križevci su kao sjedište biskupije dodijeljeni grkokatolicima u 18. st., a početkom 19. st. započela je prilagodba arhitekture  biskupskoj rezidenciji i istočnoj liturgiji. Vrlo zanimljiva posebnost katedrale je ikonostas – pregrada koja dijeli narod od prostora u kojem se odvija Liturgija. Saznali smo i zanimljive podatke: neki dragi nam sveci nisu bili rimokatolici, primjerice sv. Vlaho i sv. Šarbel. U ovu crkvu, osim grkokatolika dolaze i rimokatolici. To je tradicija od početaka – zajedno pjevaju i podržavaju jedni druge, tako se obogaćujući. Rimokatolički svećenici mogu dobiti dopuštenje slaviti liturgiju po istočnom obredu.

Nakon vremena provedenog u crkvi, otišli smo u konzistorijalnu dvoranu u sklopu biskupske rezidencije. Za vrijeme obilaska svih prostora pratio nas je miris tamjana, koji se ovdje puno koristi i čiji se miris – rekli bismo – uvukao u sve zidove. U dvorani se nalaze slike svih dosadašnjih biskupa, kao i druga slikarska djela. Tijekom razgovora s ocem Mladenom Mikulićem saznali smo neke crtice iz njegovog života u novicijatu u Ukrajini (npr. višesatna molitva časoslova, …). Također, naglasio je veliko iskazivanje poštovanja naroda kada na ulicama u Ukrajini sretnu redovnike… Razgovoru uz kavu pridružio se križevački vladika Milan Stipić.

Nakon toga pošli smo u kućnu kapelicu sv. Nikole, u kojoj se nalaze moći sv. Nikole, blaženog A. Stepinca i blaženog M. Bulešića. Ulaskom u kapelicu potrebno je pokloniti se i dati poljubac pred slikom, a križanje s tri prsta kod grkokatolika označuje Presveto Trojstvo, dok prstenjak i mali prst savijeni prema dlanu označavaju 2 Isusove naravi – Božju i ljudsku. Na ikonostasu u ovoj kapelici nalaze se ikone Ivana Krstitelja, Marije, Isusa i sv. Nikole (s lijeva na desno). Neke zanimljive razlike su: kod grkokatolika Korizma počinje u nedjelju, 3 dana prije Pepelnice. Saznali smo da na početku korizme svaki redovnik i osoba u novicijatu treba kleknuti pred svakoga i reći „Oprosti mi, brate. Tebi će Bog oprostiti“. Istočni obred je određen monaški, a rimokatolički pastoralno. Također, kod grkokatolika ima puno naklona/poklona i u Korizmi se ne ukida „Aleluja“.

Molili smo zajedno prvi čas – mi iz bratstva 3 psalma, a otac Mladen ostalo. Prije same liturgije, vladika Milan Stipić ispričao nam je priču o sv. Teodoru, mučeniku prvih vremena (iz 4. st.), koji se slavi upravo na ovu  subotu u Korizmi. Spomenuo je jedno njegovo posmrtno čudo (u pravoslavlju, u kojem su uz korizmene nedjelje važne i subote – ova korizmena subota naziva se i „Teodorova subota“).

Sudjelovanje na Božanskoj liturgiji sv. Ivana Zlatoustoga bilo je vrlo zanimljivo: uz puno kađenja tamjanom obogatilo nas je divno pjevanje trojice pjevača, od kojih je jedan bio vladika Milan Stipić. Za vrijeme služenja obreda svećenik stoji licem okrenutim prema istoku, kao i vjernici. Pričest je bila pod obje prilike, s kvasnim kruhom, uz blago savijanje koljena. Riječi koje svećenik pritom izgovara su: „Pričešćuje se sluga Božji (ime)/službenica Božja (ime) na otpuštenje grijeha svojih i život vječni.“

Nakon Liturgije uputili smo se u knjižnicu, koja se nalazi na prvom katu biskupske rezidencije. Vodio nas je Ozren Bogdanović, voditelj knjižnice i glavni pjevač na Liturgiji. U knjižnici se nalaze djela iz crkvene i opće povijesti, te iz područja teologije, prava, dogmatike, gospodarstva, prirodnih znanosti, te misali i rituali istočnog i zapadnog obreda, od 15 do 20 stoljeća. Tu se nalazi 10 660 knjiga na gotovo svim jezicima. Knjige moraju biti pohranjene pod određenom temperaturom i vlagom. Najveći dio knjiga potječe iz 18. i 19 stoljeća. Izdvajamo samo neke zanimljive knjige o kojima smo čuli, a neke i vidjeli: Misal pisan rukom iz 1433., tisak i rukopis Rimskih Misala, 2 knjige tiskane na glagoljici, Biblija na arapskom jeziku – koja se čita od zadnje stranice ka prvoj…

Potom smo kratko obišli Dječji dom „sveti Marko Križevčanin“ , socijalnu ustanovu u okviru samostana sestara Bazilijanki.  Tu su smještena predškolska i školska djeca, a trenutno ih ima 25 (od toga dvoje srednjoškolaca).

Poslije ove posjete otišli smo na zajednički ručak u obližnji centar, prošetali, popili kavu i ušli u unutrašnjost crkve sv. Ane. Na putu ka sestrama bazilijankama posjetili smo dio samostanskog prostora sestara Kćeri Božje ljubavi sa sestrom Antonelom, koju smo tamo susreli i s njom razgovarali. Sestre bazilijanke u Križevcima su od 1915. godine. Svoju karizmu započele su kršćanskim odgojem mladeži, posebno djevojaka. Čuvarice su grkokatoličke katedrale, brinu o knjižnici križevačke eparhije, imaju starački dom za bolesne starice i dom za djecu. Njihove samostanske kuće otvorene su u Karlovcu, Sošicama i Zagrebu. Red Svetog Bazilija Velikog je istočno – katoličkog obreda, internacionalan je i ima redovničke zajednice na svim kontinentima.

Nakon bogato ispunjenog dana u Križevcima, u poslijepodnevnim satima uputili smo se prema Zagrebu, zahvalni Bogu na svemu što smo vidjeli i doživjeli.

Pripremila: s. Višnja